Ogledalo, ogledalce moje, najljepši u teretani tko je? Marvinova priča 2. dio

Nekoliko mjeseci prije nego što je Marvin počeo studirati kineziologiju (2008. godine), imao je viziju budućnosti, ali ona nije govorila o tome tko on želi biti, nego kakav želi postati

“Maštao sam poput većine muškaraca: htio sam biti mišićav i krupan, voziti motor, bariti komade, biti sportski lik”, kaže. “A nisam bio ništa od toga.” Zato je počeo vježbati, ali nije znao što u teretani treba raditi niti koliko dugo treba dizati utege prije nego što dobije muskulaturu. Nakon nekoliko mjeseci kupio je steroide od znanca i od majke školskoga kolege naučio kako ih ubrizgavati, bila je medicinska sestra i davala mu je igle iz bolnice.

“Nisu mi bile ni 22 godine. Moj je testosteron bio najviši što može biti. A odlučio sam da to nije dovoljno”, kaže. “Htio sam brza rješenja. I, naravno, kada dobiješ 15 kg mišića, kažeš si: ‘Ajme, pa to je preje*eno!’ Brzo sam se naviknuo na osjećaj snage i samopouzdanja. Droge su mi omogućile da budem nešto što nisam. Osjećao sam da sam pametniji, samopouzdaniji, da sam seksi. Osjećao sam se manje napet.”

Ali steroidni hormoni nisu riješili patologiju mišićne dismorfije, zbog koje se Marvin usredotočio na mane koje je samo on vidio. “Nisam htio skinuti majicu jer me bilo sram svojih prsa”, kaže. “Umjesto da si kažem: ‘Ma vidi kako mi ruke rastu, kako mi se leđa šire, kako su mi noge sve jače’, samo sam gledao ta prsa i mislio kako sam jadan. Samo sam se usredotočio na svoje nesavršenosti.” “Društvo programira muške da ne budu zadovoljni, da ne budu sretni, da uvijek traže više”, kaže Murray. “Tako se odgaja vječno nezadovoljstvo.”

Marvin je za svaki od 50 simptoma i ponašanja povezanih s mišićnom dismorfijom potvrdio da ga ima. Nagle promjene raspoloženja? “Poludio bih kad mi oduzmu prednost u prometu, kao da mi to rade namjerno!” Depresija i tjeskoba? Bio je u stanju “opće nelagode, na rubu panike”, pogotovo kad bi oko njega bili mišićavi likovi. Sklonosti opsesivno-kompulzivnom ponašanju? “Svakoga sam dana pred ogledalom rutinski vježbao i provjeravao svoje slabe točke.” Narušeno društveno funkcioniranje? “Ako se nisam barem napušio trave, nisam mogao biti u društvu. Trebalo mi je ublažiti tjeskobu kako bih se osjećao dobro.” Neki su od njegovih simptoma posljedice ili komplikacije mišićne dismorfije: ovisnost, suicidalne misli. “Na psihijatriji su mi rekli da sam jedan od najkompliciranijih ovisnika koje su vidjeli. Nakon prekida veze dvije sam godine svakoga dana razmišljao da autom izletim s ceste.”

Kad je 2013. prestao uzimati steroide, suočio se s novim problemom: njegovo tijelo više nije normalno proizvodilo testosteron, odnosno imao je anaboličkim steroidima izazvan hipogonadizam. Zbog toga se sad svakog jutra mora mazati kremom na recept koja sadrži androgene hormone. Mijenja mjesta na tijelu po kojima se maže: nadlaktice i prsište. (Nakon toga djevojka satima ne smije dirati taj dio njegove kože kako ne bi narušila svoju hormonsku ravnotežu. I zagrljaj bi joj mogao nauditi.) Zbog oštećenja na ligamentima i tetivama uslijed suluda treniranja i korištenja steroidnih hormona, noću se budi s bolovima u gotovo svim zglobovima koje ima. “S**bao sam si tijelo do kraja života”, kaže. “Dio mog liječenja bilo je to da spoznam kako moja vanjština nema veze s mojom nutrinom. Ponašanje mi je ovisilo o tome kako mi tijelo izgleda, kakvi su mi bili treninzi i što sam tog dana jeo.”

Poremećaji hranjenja još su jedan karakterističan znak mišićne dismorfije. Da bi se čovjek nabildao, treba mu puno kalorija, no čak i pomoću anaboličkih steroidnih hormona vrlo je teško iskusnom, genski nabrijanom dizaču dobiti “čistu masu”, odnosno povećati muskulaturu a da ne dobije i potkožnu masnoću. Potraga za veličinom i definicijom dovodi do bizarnih prehrambenih izbora, s nevjerojatno pogrešnim količinama vitamina i minerala. “Muškarci mogu izgledati nevjerojatno fit, poput grčkih kipova, pa ipak biti medicinski ugroženi”, kaže Murray, koji je ujedno i u upravi američkog Nacionalnog društva za muškarce s poremećajima hranjenja. “Možete zbog toga imati opasno nisku srčanu frekvenciju te višak i manjak pojedinih elektrolita.”

Tri su različita klinička tipa poremećaja hranjenja. Anoreksija je ograničavanje kalorijskog unosa i dolazi s pothranjenošću; bulimija je kod nepothranjenih osoba eliminiranje kalorija povraćanjem hrane, laksativima, diureticima ili pak vježbanjem kako bi se poništio unos (može biti nešto ili sve od navedenog ponašanja), a poremećaj s prejedanjem je gubitak kontrole, hranjenje kad nisi gladan ili konzumacija pretjeranih količina u jednom mahu nakon koje slijedi očaj i gađenje.

Iako se poremećaji hranjenja i mišićna dismorfija različito navode u petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje, sadašnja istraživanja na njih gledaju kao na udružena i srodna ponašanja. Oba su direktna posljedica prevelikog cijenjenja idealiziranog tijela, bilo da to potiče na skidanje sala ili dobivanje na mišićnoj masi, bilo na oboje. Takve poremećene slike tijela vode do poremećenog hranjenja, a to je problem o kojem muškarci rijetko govore. “Muškarci imaju dvostruku stigmu”, kaže psihijatar Brad Smith, dr. med., voditelj službi za poremećaje hranjenja u Rogers Behavioral Health, ustanovama za liječenje na više mjesta u SAD-u. “Tu je s jedne strane stigma psihijatrijskog ili psihološkog problema. Teško je muškima potražiti liječenje čak i za depresiju; a povrh toga, tu je i poremećaj hranjenja, tipično opisan kao bolest curica.”

Nastavak priče čitajte sutra!

Ogledalo, ogledalce moje, najljepši u teretani tko je? Marvinova priča 1. dio

Ogledalo, ogledalce moje, najljepši u teretani tko je? 3. dio

Preporučujemo

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh