Pomogla sam poštaru da uhvati lopove – vozeći taksi

Jedne smo večeri sjeli u taksi s taksisticom Sanjom Sajko koja ne samo da se dobro snalazi vozeći noću zagrebačkim ulicama, nego je i prepuna zanimljivih priča o poslu taksistice, poštarice, dizajnerice, spasiteljice...

Zagrebački Zeleni val, ponoć je taman prošla. Vozimo se u Cammeu, a za volanom taksija je vozačica – Sanja Sajko inače dizajnerica koju taj posao na kraju nije zadržao.

-Tko je maskota Gardalanda; zmaj ili dinosaur? – o tome u gluho doba noći raspravljamo vozeći se u centru metropole.

– Zmaj je maskota, sto posto! Ima krila, lako je vidjeti razliku – smije se Sanja.

Taksi vozi četiri mjeseca, a prema njezinoj životnoj priči, i ona je žena koja ruši stereotipe.

– Po struci sam dizajnerica, ali me taj posao nije osvojio pa sam se okušala u raznim poslovima. Radila sam u casinu, prodavala sam električne cigarete u shopping centru na Jankomiru, pa sam čak bila i poštarica!

Gdje ste raznosili poštu?

– Na Gornjem gradu, to je dugo bio moj svakodnevni ured.

Poštarica? 

Drugačije je kad pisma raznosi žena. Svi rado priskoče u pomoć. Jednom sam s poštanskim kolicima zapela na Tuškancu u snijegu, a taj čas su me iz problema izbavila četiri dečka. Još su, k tome, ti dečki bili i zgodni. Nisam se žalila.

Što vam se još kao poštarici događalo?

– Ima jedna anegdota koja objedinjuje i Cammeo i poštarski posao. Bio je pokušaj pljačke. Naime, na Bukovcu sam čekala stranku i primijetila da je tamošnji poštar na žutom motoru ostavio torbu. Znam što je u pravilu unutra, preporučena pošta, bankovne kartice i slično… U jednom trenu trojica golobradih klinaca odlučili su ‘zaviriti’ u tu torbu. A zatim su i – uzeli što im se sviđalo te pobjegli. Viknula sam poštaru da jurne za klincima, ja za krenula za njima u Cammeovom taksiju, i na kraju ih je on uspio uloviti.

Jeste li, kao vozačica taksija, zadovoljnija nego kao poštarica?

– Prijatelj je radio u Cammeu i oduševljeno mi je pričao kako je zadovoljan poslom. Zamolila sam ga da mi dogovori sastanak. I tako je krenula nova karijera. Ugodno me iznenadio posao. Nigdje nisam vidjela takav odnos prema ljudima –  topao i ljudski. Vrbovala me je čak i konkurencija, ali ne pada mi na pamet otići iz Cammea. Ovdje su mi savršeni uvjeti, moja jedina briga je voziti i brinuti o putnicima. Sve ostalo je ‘pokriveno’, o drugome ne moram brinuti.

Iznenade li se ljudi kada vide da je za volanom taksija gospođa?

– Putnici imaju sasvim drugačiju percepciju o ženama nego o muškarcima. Mislim da bi žene apsolutno trebale raditi ovaj posao. Dečki iz firme, kada mi nešto treba, rado će priskočiti. Kolega s kojime dijelim ovaj automobil, je sjajan. Stvarno se dobro slažemo. Ne mogu biti zadovoljnija.

Što se još događa u životu taksistice?

– Pamtim mamu koja je hitno trebala prevesti bolesno dijete iz jedne bolnice u drugu. Nije mogla dobiti taksi pa je zaustavljala ljude, ali bezuspješno. Tada sam slučajno, u taksiju, prošla pokraj nje i zaustavila se i povezla ih. Žena se raznježila. Druga žena, ušla je u taksi sa slomljenom rukom. Bila je isprepadana, jako se bojala i trpjela je jake bolove, kao i ne bi? Kako bih joj olakšala, počela sam je zezati i opuštati je, a ona se ubrzo počela čak i smijati. Kada smo stigli pred Traumatološku bolnicu odlučila sam joj pomoći i otpratiti je do vrata Hitnog prijema.

Što očekuje one koji razmišljaju o karijeri u Cammeu?

– Za početak, to nije opasan posao, postoji više metoda zaštite, od ‘panic buttona’ do odbijanja vožnje ako procijeniš da je zaista sumnjiva osoba koja želi ući u vozilo. Jedina stvar koju ne možemo kontrolirati je promet, ali to ne ovisi o taksiju. Posao nije težak, radila sam i mnogo teže. Nisam mjerodavna jer sam zaljubljena u ovaj posao. Na slobodan dan mi nedostaje posao, onda je sve jasno.

Plaća?

– Najviša u branši i stiže na vrijeme. Osim toga, vozači na cestu izlaze potpuno spremni, a za svaki problem postoji rješenje. To je kombinacija koja pridonosi zadovoljstvu nas koji radimo.

Kako provodite slobodno vrijeme? 

– Ovisnica sam o Gardalandu, idem tamo jednom godišnje, zbog njega sam na naučila talijanski što mi dobro dođe u poslu. Imam psa, kujicu Deu. Ona je glavna. Šećemo svaki dan 15 kilometara, a imam i četiri mačke. Pišem i kratke priče, dogodovštine s posla, a ako bude sreće, mogla bi mi uskoro izaći i zbirka priča iz taksija.

Hvala na ugodnoj vožnji!

Cammeo ti nudi odličnu zaradu, a  brinemo i o tome da budeš maksimalno spreman kada sjedneš za volan. Za vozilo i druge detalje ne brini. To je naš zadatak. Tvoje je samo da se prijaviš OVDJE!
Vidimo se u Cammeu!

Preporučujemo

Komentari

▲ Povratak na vrh