Slušaj, majko, moju playlistu

Kad se negdje čuje pjesma koju bi trebalo repetitivno preslušavati a da nema podataka o izvođaču ili imenu pjesme, dovoljno je da je potražite putem aplikacije kao što je Shazam ili Soundhound.

Autor: Bojan Mušćet

Kad sam bio klinac, stariji frajeri koji su se razumjeli u glazbu obično bi tupili kako su slušali nove hitove putem Radio Luxembourga, a onda ih nastojali skinuti na akustičnim gitarama priključenima na svoja primitivna lampaška pojačala, uz zvučnike koje pripadaju gramofonu. Uz neizostavnu poštapalicu: “To je bila muzika, a ne ovo danas!”

Poštapalica se i danas primjenjuje, jedina je razlika ta da današnji klinci pojma nemaju što su to lampaška pojačala, čude se vinilnoj ploči zamišljajući ogroman CD player u koju bi ona mogla stati, a za zvučnike misle da su posrijedi neobične, predimenzionirane i preglasne slušalice. Jednostavno, ne doživljavaju glazbu na način na koji ju je doživljavala generacija njihovih roditelja i nije ih briga za sredstva distribucije takve glazbe.

Ja sam isto slušao Radio Luxembourg, sjećam se da sam čuo svjetsku premijeru hita Bugglesa Video Killed The Radio Star, snimio na kasetu i ponosio se tim saznanjem. Današnji klinci kasetu mogu vidjeti samo na Facebooku kad zreliji šaljivdžije stave post s fotografijom na kojoj su olovka i kaseta uz tekst: “Današnje generacije pojma nemaju u kakvom su odnosu ove dvije stvari.”

Točno, ali zašto bi im to bilo važno? Oni do glazbe dolaze na drukčiji način i na poštapalicu da je glazba nekad bila bolja nego što je danas reagiraju na isti način kao i moja generacija kad nam je u glavi glavni bio bunt. Jedna od osnovnih razlika između drevnog poimanja slušanja glazbe i ovoga današnjeg je u tome da se nekoć glazba trebala posjedovati želi li ju se slušati u doba kad se želi. Danas ona dolazi iz podruma i s krova i svi zamišljaju život u ritmu muzike za ples.

To se odnosi na sve veću popularnost glazbenih streaming servisa kao što su Deezer, Spotify i Rdio. Spajanjem na te servise, korisnik ima pristup milijunima pjesama i vrlo je vjerojatno da će pronaći većinu onoga što traži. Deezer (a odnedavno i Rdio) dostupan je na našem tržištu, a pjesme s toga streaming servisa mogu se slušati prema svome izboru ili prema odabiru urednika, dok su složene playliste dostupne za preslušavanje na uređajima na kojima ima aplikaciju ili pristup web-stranici. Mjesečna pretplata za to razmjerno je malena (od 17,50 kn mjesečno putem HT-a), pa i u Hrvatskoj Deezer ima sve više poklonika.

SOUNDHOUND, SHAZAM I ŠTAJAZNAM…

Ono što je meni izvrsno jest mogućnost slaganja playlisti s pomoću alata za pretapanje pjesama. Takvu playlistu mogu preslušavati i na računalu, na tabletu i na smartfonu. S obzirom na to da mi je računalo spojeno s hi-fi sustavom, onda imam i izvrstan Deezer zvuk u svome dnevnom boravku (ne tako dobar kao s vinila ili onaj CD kvalitete, ali sasvim zadovoljavajući).

Playlistu mogu sinkronizirati s mobilnim uređajem, što znači da Deezer mogu koristiti i u offline modu. Ta mi opcija izvrsno odgovara u automobilu jer Bluetoothom spajam smartfon na zvučnički sustav u automobilu i jednostavno mogu slušati pjesme sa svoje playliste.

Mogućnosti, kao i broj pjesama šire se, a cijeli postupak, zapravo, skraćuje put do omiljene glazbe. Kad se negdje čuje pjesma koju bi trebalo repetitivno preslušavati a da nema podataka o izvođaču ili imenu pjesme, dovoljno je putem aplikacije kao što je Shazam ili Soundhound doći do tog podatka i onda pronaći pjesmu u Deezerovoj fonoteci. Postupak traje manje od trajanja pjesme s propozicijama Eurosonga (maksimalno 3 minute).

Ovakvi streaming servisi zadovoljit će i one starije generacije, s obzirom na to da bez problema mogu doći do pjesama svoje mladosti pa će bez problema moći reći: “To je muzika, kao i ovo danas!”

Preporučujemo

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh