Prvi maraton u životu: tisuće doživljaja i podržaja u 3:52:29

Mario Malčak, naš kandidat za New York City maraton istrčao je prvi maraton u životu a kako se osjećao tog povijesnog dana prenio nam je u prvim impresijama nakon utrke

Što reći i kako opisati današnji dan? Kako u riječi pretočiti stotine tisuća doživljaja i podražaja doživljenim u desetak sati?

Najjednostavnije bi bilo reći da sam istrčao maraton za 3:52:29, ostvario sve svoje ciljeve i sad sam presretan. Ali to ne bi bilo ni približno pravedno prema svemu danas doživljenom.

Prije svega osjećam veliko oduševljenje besprijekornom organizacijom cijelog događaja. Bez obzira na toliki broj ljudi i rušenje internetskih i telefonskih veza na startu, u cilju i(li) u međuvremenu, sve je funkcioniralo perfektno. Svatko je znao cijelo vrijeme gdje je što, kad što treba raditi i gdje biti.

Drugo je taj broj trkača na jednom mjestu. Od polaganog gomilanja u podzemnoj gdje je na svakoj stanici ulazila nova masa ljudi, preko broda za Staten island u koji stane 6000 ljudi, preko autobusa koji su vozili do startnog sela u kojem su se skupili svi prije utrke… Startno selo bilo je podijeljeno na 3 manja sela po bojama i u svakom selu 18000 trkača!!!!

 

View this post on Instagram

 

Malo atmosfere sa starta

A post shared by Mario (@shekyzg) on Nov 3, 2019 at 3:47pm PST


Na start se kretalo po dodijeljenim zonama, odnosno u 4 vala, a i svaki val je bio podijeljen na svojih 7 zona. Ja sam bio zona C, trećeg vala iz zelenog sela i zajedno sa 6000 trkača iz svog sela krenuo sam na most – na start maratona. Mi smo išli donjom etažom mosta Verrazano – Narrows mosta, a plavi i narančasti su išli gornjom etažom pa smo se svi, oko 3 milje prije starta, spojili u jednu nepreglednu masu koja je kao bujica tekla ulicama NY. Svi trkači međusobno su si davali podršku i borili jedni druge, a navijači su nas ‘nosili’ do cilja.


A staza bila ni blizu jednostavna. Glavna greška koju sam napravio je da sam nakon 2. milje dozvolio da me atmosfera ponese i ubrzao, što se reflektiralo time da mi je na kraju postalo užasno teško. Osim toga, staze je konfigurirana na 250 m visinske razlike tj. uspona, prvenstveno na mostovima i u Central Parku, ali i na svim ulicama, pa smo cijelo vrijeme trčali uzbrdo-nizbrdo. Mislim da je bilo samo oko 100 m ravne dionice u komadu.

Na kraju utrke svladali su me pomijeđani osjećaji – prvenstveno sreće, ali s iznimnog umora. Noge, ramena, kukovi… sve me boljelo (i još boli), no sve će to proći kroz koji dan, ali činjenica da sam uspio istrčati svoj prvi maraton u životu ispod 4 h ostat će trajno.

Naravno zahvaljujući svim treninzima i uloženim naporima proteklih 6 mjeseci koji su me na ovo pripremili. Ovo nije stvar trenutka i uspjeh niotkuda već je iza toga dugo razdoblje priprema i zato je sve skupa još slađe. A sad, prvo idem spavati barem 12 sati i onda ću nastaviti uživati ostatak boravka u NY na zasluženom godišnjem odmoru.

Veliki pozdrav i hvala svima koji su me u ovome pratili i navijali cijelo vrijeme, kao i jedno veliko hvala svim sponzorima koji su mi omogućili ostvarenje sna: Men’s Healthu Hrvatska, Biotreningu, Samsungu, Saucony Hrvatska, Itami, Almagei i Trčaoni!

Preporučujemo

Komentari

▲ Povratak na vrh