Pamte li naši mišići vježbe i koliko se teško vraćaju u formu?

Kada osoba pretrpi ozljedu ili iz nekih razloga zapadne u period neaktivnosti od vježbanja, često možemo čuti izraz da mišići 'pamte' vježbe, serije i ponavljanja koja smo napravili te da nema brige za ponovni povratak u formu. Postoji li doista mišićna memorija otkriva magistar kineziologije Filip Bolčević

Memorija predstavlja proces u kojem se neka informacija šifrira, čuva i po potrebi ponovo vraća na korištenje. Takav fenomen memoriranja događa se samo kod kralježnjaka i povezan je sa procesom motoričkog učenja novih zadataka, a objašnjava se boljom efikasnosti u radu živčanih veza između mozga i mišića te aktiviranju motoričkih jedinica unutar samog mišića.

Nekada se mislilo kako je za usvajanje nekoga motoričkog zadatka bio potreban samo veliki broj ponavljanja istoga, a navodno je ključna brojka bila 10 000 puta. Danas na temelju istraživanja znamo kako je gore navedeno razmišljanje bilo u potpunosti krivo te da je ključ uspješnog savladavanja vježbi promjenjivost i kreativnost u samom procesu učenja. Stoga je mišićna memorija drugačiji pojam od motoričkog učenja koji se odnosi na živčani sustav, a čini sposobnost ponovog izgrađivanja jakosti mišića nakon perioda neaktivnosti. Isto se odnosi na stanični mehanizam za memoriju koja se naslanja na broj mionukleusa, odnosno staničnih jezgara. U ovoj situaciji govorimo o slučajevima u kojima se osoba, nakon što je prije bila uključena u trenažni proces i određenog vremena neaktivnosti, ponovno vraća u svoju trening rutinu. Za slučaj kada osoba prvi put počinje sa vježbanjem unutar prvih dva tjedna porast u mišićnoj sili dolazi prije porasta u mišićnoj masi i to na račun bolje povezanosti živčanog sustava sa mišićima. Taj pojam definiramo kao međumišićnu koordinaciju, a on se odnosi na bolju suradnju između mišića agonista (vrše pokret), antagonista (sa suprotne strane poluge i vrše suprotan pokret) i sinergista (potpomažu pokretu).

Mišićne stanice imaju nekoliko jezgri (mionukleusa) koje se međusobno dijele unutar stanice. Razlog tome je što svaka stanica može sadržavati samo konstantan volumen stanične tekućine te to što jezgre trebaju biti optimalno pozicionirane kako bi se omogućio stanični rast. Hipertrofija (povećanje volumena mišićne stanice) podrazumijeva da dolazi do porasta staničnih jezgara pod utjecajem trenažnog opterećenja. Čimbenici koji utječu na veličinu mišića su ravnoteža između sinteze i razlaganja proteina. Sinteza proteina bit će logično veća što je i veći broj mionukleusa te, posljedično tome, raste i veličina mišićnog vlakna pa i mišića u cijelosti.

Znanstvenici koji se bave fiziologijom sporta i tjelesnog vježbanja otkrili su kako i nakon dužeg perioda neaktivnosti broj jezgara ostaje stabilan i trajan. Sa sadašnjim znanjem teško je reći koliko dugo možemo koristiti benefite mišićne memorije, no pretpostavlja se negdje između 15 godina pa možda i cijelog životnog vijeka. Mislite li da je dobro i isplativo ulaganje u budućnost počnete li vježbati sada znajući da ste pohranili memoriju koja će vam omogućiti brži povratak svaki put? Definitivno. Bez obzira na to, svakako da je najbolja preporuka biti kontinuiran i progresivan u provedbi tjelesne aktivnosti i zdravih navika kako ne bi morali reagirati samo onda kada je već prekasno.

Znanje o mišićnoj memoriji vodi do javnozdravstvenog savjeta kako treba biti podložan trenažnom procesu u mlađoj dobi radi lakšeg očuvanja mišićne mase i jakosti kasnije u životu. Preporuke za tjelesnu aktivnost u primarnoj prevenciji bolesti za odrasle osobe od 18 – 64 godine su minimalno 150 min umjerene tjelesne aktivnosti tjedno ili 75 min žustre tjelesne aktivnosti tjedno ili kombinacija ovih dvije u količini od 600 metaboličkih jedinica (jedinica energetske potrošnje) tjedno.
Uz aerobne aktivnosti potrebno je uključivati vježbe jakosti minimalno 2 puta tjedno radi stimulacije mišića na hipertorfiju.

 

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh