U ženskim ćete časopisima često pročitati da su muškarci zapravo samo velika djeca. “Izjava ne stoji!” žučljivo bi tu tvrdnju vjerojatno prokomen tirao naš grafički urednik Mladen, baš kao i 99 posto muškog roda. “Mi da se ponašamo kao djeca?! Mi?! Kaj si ti lud?!” već čujem komentare svojih prijatelja. Naljutili bi se i uvrijedili baš poput klinca kad mu zabranite da se igra na PlayStationu… Dakle, mi muškarci nismo velika djeca, mi smo odgovorni sinovi, očevi i supruzi, moralne vertikale i stupovi društva. I kao takvi odbijamo da nas se naziva djecom!
Do sada vam je već valjda jasno da se samo šalim. A ako ste još uvjereni da “izjava ne stoji”, da muškarci i djeca ne stanu u istu rečenicu, trebali ste prije neki dan biti u našoj redakciji. Naime, u redakciju nam je stiglo tridesetak satova koje smo trebali snimiti za modni prilog. I inače kroz redakciju svakodnevno prolazi mnogo robe za snimanja, ali ta je pošiljka izazvala uvjerljivo najveće zanimanje. Nijedan – ali stvarno nijedan – kolega koji je ušao u redakciju nije izdržao manje od 30 sekundi a da se ne “uvalja” u kutiju sa satovima. “Ovaj mi je super”, “Baš ovakav sat tražim”, “Ovaj bi mi dobro došao za 15. godišnjicu mature”… A tek da ste vidjeli taj sjaj u očima – kao kad klincima kupite cijeli set Ninja kornjača, novi ProEvolution Soccer i Konin Stinky zajedno!
Dakle, nismo djeca, ali volimo igračke. Nismo djeca, ali naljutimo se ako nas nazovu klincima. Nismo djeca, ali imamo žuljeve na palcima od tipki kontrolera igraćih konzola. A najbolji dokaz da nismo djeca je činjenica da jednostavno moramo imati bolji auto, bolji sat, ljepšega komada, veći televizor… od prvog susjeda. Pritom zaboravljamo činjenicu da je NAMJENA auta da nas doveze od točke A do točke B, a sata da ne kasnimo. A, ne, sve su to igračke koje dokazuju da smo bolji ljudi, pametniji, spretniji, uspješniji od ostalih, zar ne?
Jasno da ne. Ali opet, kad nam se pruži prilika, rado ćemo kupiti sat čija je cijena iznad naših mogućnosti, uprkos činjenici da i najjeftiniji sat s placa jednako (ne)precizno pokazuje vrijeme kao i najskuplji modeli poznatih urarskih tvrtki.
OK, mi muškarci smo velika djeca, priznajem. Stoga poštujte naše znakove, baš kao što i mi poštujemo vaše (str. 82.) – kad se ponašamo kao djeca, zažmirite na jedno oko i pustite nas, proći će nas u trenu. I ne govorite nam da se ponašamo kao djeca. Jer to ne volimo. Jer bi to značilo da se vi ponašate prema nama kao mame.
PS Mentalitetom velikog djeteta možete čak i daleko dogurati: ako smo djeca jer se volimo igrati satovima, znači li to i da se naš premijer još zabavlja autićima i uživa pobjeđujući ministre u Monopolu? Ili, možda, da zemlju vodi škvadra iz vrtića?!
Poštujte naše znakove
