Dobar je on dečko, ali on ti pozdravlja samo one koji su mu dragi, rekla mi je neki dan prijateljica za jednog kolegu. Drugi pak kolega, nazovimo ga Dario, spada u onu kategoriju ljudi koji mi malo jače dižu živac – nepristojni su. A to stvarno ne podnosim. Dotičnog poznajem već gotovo dvije godine, ali frajer i dalje teškom mukom promumlja nešto nalik na pozdrav dok prolazim pokraj njega. Ali Dario, na žalost, nije osamljen slučaj u našoj firmi – puno se puta dogodi da mlađe kolegice i kolege, vjerojatno omamljeni činjenicom da su im, eto, urednica ili urednik povjerili izuzetno zahtjevan zadatak da nazovu telefonom Radu Čokoladu ili Daru Bubamaru i uzmu izjavu, jednostavno pokraj vas prođu kao Milanović pokraj Sanadera. Ni riječi!
Postoje i gori slučajevi, takozvani hovercrafti, ljudi-lebdjelice, oni koji pri hodanju uopće ne dodiruju tlo. Ali nije to najgora vrsta nepristojne rase, još su gori oni koji vas uopće ne primjećuju, ali kad doznaju da ste urednik, direktor marketinga ili šef voznog parka, onda se preobraze poput Gregora Samse i od nedodirljivih anđeoskih stvorenja u hipu postaju najprizemniji gmizavci: “Dobar dan, dobar dan, kako ste? Pa ja uopće nisam znala/znao da ste vi taj i taj! Pa to je tako krasno! Jeste li možda za kavicu? Ili ručak? Ili da se nađemo poslije posla? Znate, nemam nikakvih problema sa seksom na prvom izlasku!” Dobro, malo pretjerujem, ali takvih likova koji ljude dijele na one s titulama i na stoku sitnog zuba i nije baš tako malo među nama.
Pristojnost je vrlina kojoj nas uče roditelji. Ili bi nas barem trebali učiti. Nepristojan je čovjek poput sportskog automobila kojemu sjedalo škripi: može biti brz i sjajno izgledati, ali nakon stotinu kilometara škripanje će vam tako ići na živce da ćete zaboraviti i brzinu, i izgled, i udobnost. I, jasno, poslije povratka s puta odvest ćete automobil u servis i tražiti da vam poprave sjedalo. Bilo bi lijepo kad bi se isto moglo učiniti s nepristojnim ljudima: posjet liječniku, mali zahvat – i gotovo! Čovjek odjednom pozdravlja sve oko sebe, i znane i neznane, ljubazno se smiješi neljubaznoj prodavačici u trgovini, dobrim raspoloženjem pokušava dići atmosferu u uredu…
Nepristojnost je mana podjednako rasprostranjena i među bogatima i slavnima kao i među anonimcima bez prebijene lipe u džepu. Prošlog je mjeseca naš novinar u Dortmundu razgovarao s Mladenom Petrićem (str. 42.), nogometašem Borussije i hrvatskim reprezentativcem, tipom koji je slavan i, blago rečeno, ima ponešto novca. I, je li pristojan? “Jako”, tvrdi kolega, “super je dečko.” Dakle, nije hovercraft. Mama i tata su obavili svoj posao. Za razliku od nekih drugih mama i tata.
