Prošli ti je uvodnik bio baš bez veze, u prolazu mi je dobacila Darija, kolegica s posla. “Bio je i pretprošli, samo ga nisi pročitala”, vratio sam joj ping pong-lopticu, ali Dariji se više nije dalo igrati. Ona je s curama nastavila piti kavu za svojim stolom, ja sam za drugim stolom s dečkima komentirao još jednu propalu europsku epizodu kluba iz Maksimira. Nisam joj uzeo za zlo tu primjedbu. Sve dok nisam krenuo kući. Onda mi se upalila lampica: “Kako ona to misli - bez veze?! Zašto? Gdje sam pogriješio? Možda mi je to rekla da mi vrati za ono kad sam ustvrdio da nalikuje na Mirandu iz Seksa i grada? Što da sad radim?!”
Hm, Dariji se ne sviđa moj uvodnik. Kvragu, sigurno nije jedina! Tko zna kome se sve ne sviđa ovo što pišem? Osim toga, i najdraža supruga na svijetu ne jednom mi je ponovila da više ne pišem o stvarima iz našeg obiteljskog života jer da će onda to svi znati. A i frend je jednom, čini mi se, nekako frknuo nosom kad sam ga pitao što misli o uvodnom tekstu… Što sad, kako dalje?!
Nadam se da ste shvatili da se zezam. Kod pisanja, kao i kod svakog drugog posla, imate bo ljih i lošijih dana. A i kad imate bolji dan, to i nije neka garancija da će čitatelji biti oduševljeni vašim uratkom. Što je normalno. Pišete dalje. Bit će bolje. Možda. Isto je i s treningom. Ovoga ćemo siječnja masovno nahrupiti u teretane s čvrstom odlukom da, eto, ovoga puta nema majci odustajanja. Onda će pred ne kom spravom nastati gužva (odustajete od vježbe), pa će jedan dan padati snijeg (odustajete od treninga), pa ste večer prije malo više popili, sutra idete na rođendan, prekosutra je utakmica (dižete ruke od vježbanja)… A zamislite još da se, baš dok se rastežete na švicarskoj lopti, pokraj vas prošeta neka Darija i dobaci vam: “Prekrasna poza, prava muška!” Zemljo, otvori se, ne?
Ne. Možda su ljudi samo malo zlobni. Jaka stvar… A možda je vaša poza stvarno bila smiješna. Možda je moj uvodnik stva rno bio loš. Možda Ante Rukavina nikad ne postane veliki igrač. Pa što onda? Možete li prihvatiti činjenicu da neke stvari ne radite savršeno? Možete li prihvatiti činjenicu da većinu stvari ne radite savršeno? Zapravo - da si ne lažemo - ništa ne radite savršeno. I to je savršeno u re du. Ja sam to shvatio relativno rano. Nisam savršen (savršeno samo vozim - ja i još četiri i pol milijuna Hrvata). Ako ste se za blagdane od hrane, pića i nekretanja uneredili, to ne znači da se od 1. siječnja morate zarediti. Opustite se. Budite nesavršeni.
Samo malo manje nesavršeni nego prošle godine.
Bez veze uvodnik II
