Sasvim obično ljeto

Moram priznati, imam ozbiljnih teškoća shvatiti ljude koji su spremni prevaliti stotine i tisuće kilometara da bi šetali ulicama nekog nepoznatog grada s rukama u džepovima. Zapravo, imam teškoća uopće shvatiti ljude koji bauljaju uokolo s rukama u džepovima, a još mi je manje jasna potreba da to obavljaju stotinama kilometara od vlastitog doma. Kako ja to vidim, prva su vrsta besposličari, a druga još gora - turisti. Koja je uopće defi nicija turista? Vjerujem da ima puno “roman siranih” definicija, ali meni se čini da je turist tip koji (obično bjesomučno) preva ljuje određeni put da bi se našao na mjestu na kojem uopće ne mora biti. I gdje ga, najčešće, ni najmanje ne žele.
Prilično sulud koncept, zar ne? Još je gore što se i sam barem jednom godišnje pretvaram u sličnog hodajućeg zombija s fotoaparatom i viškom slobodnog vremena (jedna od najopasijih kombinacija - gore bi bilo samo da umjesto s fotoaparatom šetam uokolo s pištoljem). Umjesto da prvog dana godišnjeg uskočim u automobil/autobus/vlak/avion, moj bi idealan odmor počeo dvodnevnim buljenjem u strop (jasno, isprekidano višesatnim promatranjem unutrašnjosti vlastitih kapaka). Slijedio bi opuštajući tretman koji bi uključivao red knjiga, red filmova, red igranja na playstationu. Prije toga bih se, jasno, potrudio pristojno popuniti hlad njak raznim delicijama i pivom. Nekako vjerujem da ta dva tjedna godišnjeg ne bih osjećao preveliku potrebu za kreta njem, a siguran sam da bi mobitel zakopao negdje duboko u košaru s pr ljavim rubljem. Dakle, bili bismo tu samo moje tehnikalije i ja...
Iako mi ovakav koncept godišnjeg odmora trenutno zvuči jako dobro, vjerojatnije je da bi mi već nakon tri dana bilo dosta - u suprotnom bih vjerojatno bio urednik nekog drugog časopisa. Na moju sreću, i ovo će ljeto biti sasvim obično ljeto. Ljeto sa suncobranima, kremama, prijenosnim hladnja cima, gužvama na autocestama, redovima za trajekte, okršajima za mjesto na plaži... I ovoga ću ljeta biti turist hrvatski obični i radit ću ono što turisti hrvatski obični rade: kupat ću se, konzumirati (jelo, piće, turističku ponudu) i trošiti. Ipak, nemojte se dati zavarati: iako pametujem i bunim se protiv sila osovine pakiranje-putovanje-konzumacija, svejedno uživam kao prase u našem malom aparmanu na Visu (Zorice i Josipe, Bog vas blagoslovio!), u moru, ljudima i običajima, u ranojutar njem kupanju i projekcijama u ljetnom kinu... Samo ne volim što to istovremeno radi TOLIKO ljudi na ISTOM MJESTU kao i ja.