Bravo i naopako

Od svih jutara, najviše volim ono nedjeljno. Ne zato što mogu dulje spavati, manje-više se svakoga dana budim u isto vrijeme, nego zato što je grad u nedjelju ujutro uspavan, pust. Dogodi li vam se da u 7 sati u nedjelju morate automobilom proći kroz grad, osjećat ćete se kao Pale, sam na svijetu... A možete se ugodno i iznenaditi, baš poput mene ove nedjelje: naime, vidio sam čovjeka u porscheu koji je - na praznim ulicama! - poštovao ograničenja brzine. Registracija, naravno, nije bila hrvatska...

Već me je taj neobičan prizor razgalio, a nisam ni slutio da slijedi nešto još bolje. Na prvom sljedećem semaforu jedan mi je vozač oduzeo prednost pa sam mu, više reda radi, kratko potrubio. Na sljedećem smo semaforu stali jedan kraj drugoga. Čovjek spušta prozor i bio sam uvjeren da će slijediti, za gradski promet uobičajena, "pas mater" diskusija. Ali... nisam bio u pravu. Lijepo smo jedan drugome rekli tko je u čemu pogriješio i - uz iskren osmijeh!!! - na kraju zaželjeli jedan drugome ugodan dan.

Nevjerojatno! Ali istinito... Čim sam došao kući, nazvao sam našeg novinara Srećka Puza i podijelio s njim ovo religiozno iskustvo. Odmah je pao i dogovor o tekstu o tipovima vozača. Eto, tako vam nastaju tekstovi, zaboravite kolegije, brain storminge i planiranje godinu dana unaprijed...

Tako, uostalom, nastaje i ovaj uvodnik - pišem ga u nedjelju, 9 je sati i 23 su minute. Ne bi bilo ništa neobično da broj za studeni nismo završili u petak - ovo je moj uvjerljivo najranije napisan uvodnik. Odlučio sam ga napisati odmah nakon jutrošnjega prometnog iskustva. Za one neupućene, obično urednik bičem tjera novinare da što prije napišu tekstove kako bi on imao dovoljno vremena prčkati po njima, dok grafičar urednikov uvodnik čeka do pet minuta prije no što časopis ode u tiskaru. Ali jutros sam se sjetio one epizode Seinfelda u kojoj George počne raditi sve suprotno od onoga što je inače radio - i stvari mu krenu od ruke. Pa kad je već dan tako dobro počeo, i sam sam odlučio raspored okrenuti naglavačke.

Željko Mavrović tako je okrenuo svoju karijeru, od boksača je postao proizvođač zdrave hrane i u razgovoru s njim zaključio sam da je sretniji no ikad prije (str. XX.). Pokušajte i vi okrenuti stvari naglavačke, možda vam umjesto "jao i naopako" u životu krene "bravo i naopako". U svakom slučaju, pokušajte se za početak ne ljutiti u prometu - možda nekome uljepšate jutro...