Znate onu: U postolara najgore cipele? U skladu s tim i ja sam se ove godine osjećao na moru. Naime, na neku foru ljudi očekuju od urednika Men's Healtha da, u najmanju ruku, izgleda poput tipova s naslovnice časopisa. A ja ni približno ne ispunjavam ta očekivanja. Mislim, nisam baš kandidat za liposukciju, ali od dobre sam forme vjerojatno jednako daleko kao i Slaven Bilić od idealnih jedanaest. Stoga mi nije baš bilo svejedno hoću li u kafić kraj plaže sjesti u majici ili bez nje – osobito je teško bilo pronaći odgovarajuću pozu ako bih bio prisiljen za stol sjesti samo u kupaćim gaćama. To su bile prave muke ježove: te se namjesti, te izravnaj leđa, te uvuci trbuh – ako ste jedan od onih koje majka priroda nije pomazila i podarila besprijekornim izgledom, znate o čemu govorim... Uglavnom, osjećao sam se poput sponzoruše pred potencijalnim sponzorom. Istovremeno, dečki na plaži samo su mi otežavali položaj – vidjelo se na kilometre da marljivo primjenjuju savjete iz Men's Healtha. Trebalo je brzo reagirati.
"Stvarno ćeš za ručak samo salatu?!" nije se mogla načuditi moja bolja polovica kad sam drugog dana odmora odbio jesti torteline. "Pa doručkovao si samo jogurt i müsle." Grozničavo sam se pokušavao prisjetiti svih mogućih dijeta koje smo vam na ovim stranicama preporučili u posljednje dvije godine, čak sam odlučio svakodnevno isplivati dva-tri puta dulje plivačke dionice (u prijevodu: dionice od pedesetak metara). Znam da ste se i sami vjerojatno našli u istom položaju. I znate što: sami smo si krivi. Jednostavno, zaboravili smo na jednu drugu poslovicu, onu koja kaže: Kako siješ, tako ćeš i žeti. A sijali smo sjedeći na sastancima, propuštajući treninge, nalazeći opravdanja zašto ne možemo na trčanje (ali u isto vrijeme nakon povratka s posla možemo prosjediti tri sata pred televizorom). Ne znam za vas, ali za sebe pouzdano mogu tvrditi da sam na većini švedskih stolova najprije posegnuo za štruklima, a salate uredno prepuštao onima iza sebe, čokolada i pivo nisu mogli preživjeti prijenos nogometne utakmice, a sate sna gubio sam brže nego naši političari ugled. I što sam drugo mogao očekivati? Da se masno tkivo neće gomilati? Da se mišići neće istopiti? Da će forma doći sama od sebe? Mogao sam samo sjesti (i to uspravno, da se ne vide "šlaufovi") i plakati... A znate kako znam da ste se i vi slično osjećali? U redakciju su već počeli dolaziti upiti o mogućnostima prijave za naš sljedeći Fitness izazov. Već sad, u kolovozu. Ne sumnjam da će ih u rujnu biti još više. Jer rujan je mjesec kad si, baš kao i u siječnju, svečano obećamo da se od ove jeseni vraćamo u teretanu. Vidjeli smo na moru sve te nabildane tipove, vidjeli smo kako ih žene (užasa li – čak i naše!!!) promatraju i odlučili da ćemo se vratiti u formu. Rujan je mjesec za uzrujane dobrim izgledom ljudi oko nas (i vlastitom lošom formom), to je pravi mjesec za povratak otpisanih. Nedostaje vam motivacije? Samo se sjetite da će vam, nastavite li ovako, sljedećeg ljeta biti još teže skinuti majicu. A gora je varijanta samo kad vam postane svejedno. Jer kad vam vlastiti izgled prestane biti važan, sljedeće je na redu vaše zdravlje...
(Uz)rujani u rujnu
