a sam muška verzija Carrie Bradshaw iz Seksa i grada, natočio bih si čašu crnog vina, sjeo pred laptop, otpio gutljaj i počeo prebirati po tipkovnici. Na zaslonu bi se pojavila misao vodilja: “Možete li do sreće u životu doći preko veze?” Zastao bih za trenutak, udobno se zavalio u fotelju i otpio još gutljaj vina, sveudilj promatrajući netom napisanu rečenicu i razmišljajući kamo će me ona odvesti... Ja nisam Carrie i ideja o sreći preko veze na pamet mi je pala dok sam oko ponoći šetao psa. Razmišljao sam, naime, o nezavidnoj situaciji u kojoj se nedavno našao jedan moj prijatelj. Čovjek je javna osoba i njegov je brak preko noći postao glavna zanimacija nacije: naslovnice tjednika i internetskih portala, zavidna minutaža u televizijskim i radijskim emisijama “lakšeg sadržaja”... Njegova i nevolja njegove obitelji neko će vrijeme biti glavna tema u frizerskim i kozmetičkim salonima, kafićima u trgovačkim centrima i uz pepeljare postavljene pred ulaze u poslovne zgrade. A onda će doći – Valentinovo. I svi ćemo biti pažljivi prema svojim partnericama, kupovat ćemo plišana srca, ruže i rezervirati stolove za dvoje u restoranima. Jer svi smo mi u dobrim vezama, za razliku od mog prijatelja i njegove supruge... Stvarno, možemo li do sreće u životu doći preko veze? Ili nam je za sreću potrebna i sretna veza? Ili sreća u vezi? Ili puno sreće u vezi? “Često se pitam što bi se dogodilo da sam izabrao neki drugi sport”, u intervjuu na 32. stranici priznaje naš talentirani plivač Aleksej Puninski. Isto si pitanje vjerojatno postavlja i svatko tko je u vezi: “A što bi bilo da sam umjesto Ane izabrao Mariju? Ili Vlatku? Ili...?” Kakve veze ima sport i veza, pitate se. Ima: ako ste oženjeni, zamislite da je dan kad ste potpisali bračne zavjete isti onaj kad ste prvi put digli 100 kilograma u benchu. Kako ste se osjećali kad ste odgurnuli šipku u najviši položaj? Sjajno, zar ne? Sigurno ste mislili da je to – to. U odličnoj ste formi, mišići rastu, samopouzdanje još više. Mjesec dana nakon toga i dalje ste u treningu, na plaži ste glavna faca, kupujete sve uže majice. Ali... Ali onda jedan dan ne odete na trening, sljedećeg tjedna propustite dva treninga, pa se ne držite više tako strogo pravilne prehrane, pa pauzirate dva tjedna, pa u teretanu idete tri-četiri puta mjesečno... Više ni približno niste u istoj formi – ali onda otkrivate pilates! Vježbate na “reformeru” do iznemoglosti, na lopti ste sve gipkiji, s trakama činite čuda... Pa vam i to dosadi, trenirate sve rjeđe, ali onda se zaljubite u planinarenje, upornošću češkog turista osvajate najprije Velebit, zatim vrhove po susjednoj Sloveniji, pa Austriji... Nakon nekog vam vremena i to dosadi, ali otkrijete boks, rolanje, paraglajding... I nikad ne dignete 150 kilograma u benchu, nikad ne osvojite nijedan važniji vrh, nikad ne postanete dobar amaterski boksač. A sve ste to mogli, samo da ste bili uporniji, samo da niste mijenjali sportove. Eto, slično je i s vezama. Kad se njome ženite, Ana se čini idealnom ženom za vas. Ali onda upoznate Mariju (na pilatesu), Vlatku (iz planinarskog društva) i Branku (na rolanju). Pitanje je sljedeće: koliko dobri možete biti u jednom sportu ako mu se uistinu posvetite? Odgovor na to pitanje nikad nećete doznati budete li stalno mijenjali sportove. Valentinovo je OK, ali ne oslanjajte se na jedan trening – bolje uplatite godišnju članarinu.
