Znanstvena tribina

Zašto smo mi muškarci toliko ludi za nogometom? Znanstvenici su uspjeli dešifrirati kompleksnu psihologiju te strastvene veze i predložili nekoliko taktika da se odlazak na tribine ne pretvori u autogol.

Mušku fascinaciju nogometom nikad zapravo i nije trebalo dokazivati, dokazi su bili svuda oko nas. Ipak, uvijek je zanimljivo čuti podatak poput onog iz Duracellova istraživanja kako je četvrtina muškaraca zbog nogometa spremna propustiti i pogreb nekog člana obitelji. Ili čuti što se iza te opsjednutosti zapravo krije.

Kako vjerujemo da razlozi ne leže isključivo u “fantastičnim” potezima koje možete vidjeti na utakmicama kakvih “liga za bedake”, prekopali smo arhive i od znanstvenika pokušali doznati zašto je nogomet “najvažnija sporedna stvar na svijetu”.

Osim što su uspjeli znanstveno dokazati kako je nogomet najuzbudljiviji sport za gledanje (istraživači iz Los Alamosa u Novom Meksiku do toga su došli ispitujući nepredvidljivost određenog sporta), psiholozi posljednjih godina uspijevaju rasplesti i ostale aspekte kompleksne veze nogometa i muške psihe. Dokazi upućuju na ono što većina nas već zna: nogomet nije samo zabava, on je stil života. Uostalom, pitajte navijače Dinama ili Hajduka…

Naravno, kao i u svemu, evolucija ima svoje prste i u muškoj privrženosti nogometu. Stručnjaci vjeruju kako je natjeravanje lopte po terenu surogat lova u čoporu kojim su se “zabavljali” naši preci. To objašnjava i zašto 86 posto nogometnih navijača čine muškarci.

“Tisućama godina muškarci su zajedno odlazili u lov, a žene prikupljale bobice i čuvale djecu”, kaže psihologinja Barbara Pease, autorica knjige Why Man Don’t Have A Clue And Women Always Need More Shoes. “Do 18. stoljeća poljoprivreda je tu aktivnost gotovo sasvim iskorijenila. Muškarci su onda to kompenzirali izumivši igre s loptom. Danas se navijači opet mogu osjećati kao dio lovačkog čopora.”

Navijanje u krvi

Jurnjava za loptom savršeno se uklapa i u još jednu karakteristiku muškog mozga – odličan osjećaj za prostor. Upravo nam ta sposobnost omogućuje da procjenjujemo brzinu i smjer kretanja lopte te čini nogomet, ali i ostale sportove, poput primjerice utrka, neodoljivima.

Osim toga, gledanje utakmica osjetno utječe i na muške hormone, što djelomično objašnjava i zašto smo tako “ovisni” o nogometu. Kao prvo, gledanje nogometa izaziva navalu adrenalina i ubrzava puls: istraživanje BBC-a pokazalo je kako je jedan Rooneyjev pogodak nekim gledateljima puls podigao na 160 (šteta samo što nitko nije izmjerio puls navijača Dinama kad je 1997. Temuri Ketsbaia u 120. minuti zabio za 2:2 i odveo Newcastle u Ligu prvaka, ako je pulsa uopće i bilo).

Zatim je tu i način na koji se nogomet poigrava našim testosteronom. Znanstvenici sa Sveučilišta Georgia uzimali su uzorke sline navijača nakon što je Brazil pobijedio Italiju boljim izvođenjem jedanaesteraca u finalu Svjetskog prvenstva 1994. godine – razine testosterona kod Brazilaca su porasle 28 posto, dok su se Talijanima gotovo jednako toliko smanjile. Znanstvenici vjeruju kako je riječ o naslijeđu iz vremena kada su nam povišene razine testosterona pomagale da se odupremo protivnicima pa osvojimo ili obranimo teritorij. No, testosteron ima i mračniju, agresivniju stranu. Jedna je studija pokazala kako se tijekom Svjetskog prvenstva 2006. broj slučajeva obiteljskog nasilja u Engleskoj povećao gotovo za trećinu. Zanimljivo, najviše konfliktnih situacija nije bilo nakon poraza Engleske od Portugala, nego nakon pobjede protiv Paragvaja.

Čaša žuči, šaka jada

Dobro je znano i kako se nogomet savršeno slaže s još jednom muškom opsesijom – kafićima. “Mnoge su klubove osnovale pivovare, a ta je kombinacija cuge, višesatnog druženja s ekipom i nogometa osobito popularna upravo u kolijevci nogometa, Velikoj Britaniji”, kaže Bert Moorhouse, direktor istraživačkog centra nogometnih studija Sveučilišta Glasgow.

“Opijanje uzrokuje brzo rušenje inhibicija i otvara put nasilju, kako upotrebom usta tako i šaka. A to je nešto što u ostalim sportovima i njihovim navijačkim supkulturama i ne viđamo tako često”, kaže Moorhouse. “Alkohol, baš kao i nogomet, pomaže muškarcima da se zavaraju kako su još mladi, poletni i snažni kao u vrijeme kad su prvi put otišli na stadion.”

Čak i dok pivo ne “kipi” u želucima, previše nogometnih “strasti” može uzrokovati probleme. “Kod muškaraca se navijanje za neki klub često zna pretvoriti u nezdravu opsjednutost”, upozorava psiholog Andy Barton. “Ona ide sve do toga da se s ostalima natječu u pokazivanju privrženosti klubu: tučnjavom, ‘ukrašavanjem’ svega i svačega klupskim znamenjem ili davanjem djeci imena omiljenih nogometaša. Pamćenje statističkih podataka i trivije također je znak natjecanja s ostalim navijačima – što nevažnije gluposti pamtite, to ste veći navijač.”

Zanemarimo li tučnjave, takva se opsjednutost može činiti sasvim neopasnom, no Barton upozorava kako se jačanje vlastita samopouzdanja odlaskom na tribine može pretvoriti u začarani krug. “Muškarci koji o sebi inače nemaju najbolje mišljenje pokatkad si pokušavaju dati na vrijednosti identificirajući se s klubom”, kaže Barton.

“Problem nastaje kad njihovi frendovi osnuju obitelji, naprave karijere i nogomet im postane samo sport koji vole gledati, a oni cijelog života ostanu opsjednuti nečijim natjeravanjem lopte.”
Ako vam je nogomet sve u životu, Barton preporučuje da se dobro, dobro zamislite zašto je tako. “Morate spoznati što to osim pukog užitka gledanja još dobivate od nogometa. Možda osjećaj pripadnosti nečemu? Vrijeme je da to potražite na zdraviji način.”

Ipak, nije sve tako crno, dobra je vijest da su potencijalne koristi od gledanja nogometa puno veće od mogućih rizika. “Nogomet može imati osjetne pozitivne efekte na ukupno psihičko blagostanje osobe”, tvrdi dr. Sandy Wolfson, psihologinja sa Sveučilišta Northumbria. “Primjerice, za muškarce je nogomet odličan početak razgovora s neznancima, a mnogi na tribinama pronađu i prijatelje za cijeli život.”

Normalni za nogometom

I ostali se psiholozi slažu kako nogomet nije samo zabava nego i određena vrsta terapije. Na tribinama je lako izraziti osjećaje – ljutnju, frustraciju, tugu – koje bismo inače zadržavali u sebi. U anketi The Mental Health Foundation 64 posto muškaraca reklo je kako im nogomet olakšava pokazivanje emocija. “Odlazak na utakmicu može vam osigurati svojevrsnu emocionalnu katarzu – tribine su okruženje u kojem je sasvim u redu da i muškarci pokazuju snažne emocije”, kaže Barton.

“Sasvim je u redu da se rasplačete ako je vaš klub ispao iz lige, ali ne i dok gledate kakvu tužnu štoriju na Opri.” Nadalje, utakmice su i ispušni ventil. “Jedino još na utakmicama smijete vikati kao luđaci a da vas zbog toga odmah ne privedu”, slaže se Moorhouse. Osim toga, gledanje nogometa gradi i društvene veze – više od 90 posto muškaraca koji odlaze na utakmice onamo se zapute u pratnji prijatelja ili članova obitelji. Nogomet je često ono ljepilo koje muškarce drži zajedno. “U svijetu koji nas sve više potiče da se ponašamo kao individualci, nogomet nam pomaže da definiramo muškost i pronađemo identitet”, kaže Moorhouse.

“Društvene mreže šire od obitelji ključne su za duševno zdravlje, ali i često sasvim zanemarene”, smatra Alan Pringle sa Sveučilišta Nottingham. Izvještaj objavljen u časopisu Scottish Medical Journal pokazao je kako je tijekom dvaju mjeseca nakon Svjetskog prvenstva 1998. broj hitnih psihijatrijskih intervencija opao 14 posto. Dakle, to što ste ludi za nogometom pokatkad vam može pomoći da ostanete normalni.

A kad na travnjaku sve ide prema planu, uživati u trenucima slave, naravno, možete i vi. “Muškarci se tada mogu staviti u kožu pobjednika”, kaže Barton. “A to ima očite koristi za njihovo raspoloženje.”

Neki psiholozi vjeruju kako to objašnjava zašto je nogomet – ali i sport općenito – u prošlosti uvijek bio osobito popularan u siromašnijim slojevima društva, kod muškaraca koji su u svojim poslovima rijetko mogli osjetiti zadovoljstvo uspjeha i pobjede.

I, na kraju, nogomet možda i nije doslovno pitanje života ili smrti, ali muškarci bi bez njega zasigurno bili emocionalno i mentalno siromašniji. “Nogomet više nije ono što je nekad bio. Danas se pretvorio u showbusiness i zabavu srednje klase”, na kraju kaže Moorhouse. “Ipak, osigurava nam nešto živo i uzbudljivo u inače pomalo jednoličnoj i dosadnoj modernoj svakodnevici.”

Komentari

▲ Povratak na vrh