Koji je pravi način mjerenja dužine penisa?

Mjerite li ga odozgo ili bočno? U opuštenom stanju ili u erekciji? Ujutro ili navečer? Znanstvenici desetljećima ponavljaju isti problem i izrađuju različite taktike za mjerenja

Čovjek bi pomislio da je skroz jednostavno izmjeriti kitu. Izvadiš ga. Uzmeš ravnalo. Postigneš da se digne. Pogledaš ravnalo. Bilo da je to iz dosade, znatiželje, nesigurnosti ili kojeg drugog razloga, muškarci to često rade – u Men’s Healthovoj anketi 62 posto tipova reklo je da ga je mjerilo – ravnalom (42 posto) ili papirnatim metrom iz trgovine namještajem (18 posto) ili pak drugom nekom oznakom (2 posto).

I znanstvenici često mjere. Njihovim naporima stvoreni su podaci o prosječnim veličinama penisa, i onda te podatke mnogi mediji, nastavnici, kao i drugi prosječni muški, drže svetim pismom.

Ali ako samo na trenutak razmislite o svim mogućim načinima na koji biste mogli izmjeriti svoj penis, mogli biste možda zaključiti da to nije toliko jasno kako se čini. Mjerite li ga odozgo ili bočno? U opuštenom stanju ili u erekciji? Ujutro ili navečer? Znanstvenici desetljećima ponavljaju isti problem i izrađuju različite taktike za mjerenja.

I nakon tolikih godina istraživanja, eto lani u jednom znanstvenom radu piše: “Postoji malo podataka koja je najbolja tehnika za mjerenje dužine penisa.” To bi moglo biti razlog za zabrinutost jer je orijentiranje oko prosječne veličine penisa bitno ne samo zbog osobnih interesa. Točne mjere mogu pomoći u razvijanju prezervativa koji bolje pašu i rjeđe pucaju ili pak pomoći muškarcima s problemima sa samopouzdanjem koji misle da je njihov penis manji od prosjeka. Vrijedilo bi dakle otkriti kad su, gdje i kako nastale neke od najčešćih brojki o prosječnim veličinama penisa, a dok saznajemo kako su nastali ti zaključci, možemo razumjeti i koliko točno neizvjesnosti u tom polju preostaje.

Liječnici su početkom 40-ih godina prošlog stoljeća pokušali prikupiti konkretne podatke o prosječnim duljinama penisa, i bio je to prvi velik pokušaj. Jedan od najranijih znanstvenih radova s tom temom datira iz 1942., kad su dva znanstvenika u New Yorku izmjerila 200 dječaka i muškaraca. Njihove su veseljke rastezali u opuštenom stanju te povrh njih stavljali ravnala, čvrsto prislonjena uz zdjeličnu kost.
Ali prvo istraživanje prosječne dužine koje je privuklo znatiželju javnosti bilo je ono oca seksologije, dr. sc. Alfreda Kinseya. Njegovo je istraživanje objavljeno 1948. i prema njegovim podacima prosječni nategnuti penis dosegnuo je 16,74 centimetra. Sociologinja dr. sc. Alicia Walker, znanstvenica koja proučava odnos veličine penisa i muškog samopouzdanja, objašnjava: “Kinsey se predstavljao kao znanstvenik stručan za seksualna pitanja i drugi su pretpostavili da je on doista bio stručan.”

No kad se bolje pogleda, jasno je da nije provodio istraživanja na najbolji način. Naime, proveo je intervjue s 4000 muškaraca koji su uglavnom bili bijelci i u studentskoj dobi, te ih pitao neka procijene veličinu svog penisa. Svakome od njih dao je dopisnicu da je ponesu kući s uputama o mjerenju te da mu pošalju dopisnicu s podacima. Nekih 2500 poslalo je tražene podatke. Kasnija su istraživanja pokazala da je Kinseyev izračun dulji za 2,5 do 3,8 centimetra nego što to ispadne pri mjerenjima u klinikama. Tako vam je to kad pitate muške da se sami izmjere i kažu vam svoje centimetre, uvijek malo pretjeraju.

No zahvaljujući Kinseyevu utjecaju i činjenici da nitko nije sumnjao u njegovu metodologiju, podaci o dužini iz tog vremena ostali su dubiozni. Toliko dubiozni da je britanski urolog Gordon Muir, suautor nekih od najutjecajnijih novijih radova o dužini penisa, zaključio: “Svi podaci prikupljeni prije 1980. potpuno su nepouzdani.”

Suvremeni su znanstvenici odlučili da, baš poput onih doktora iz 1942., u klinici stručni mjerač treba prisloniti ravnalo povrh penisa u opuštenom stanju, gurnuti ga unatoč masnom tkivu do zdjelice i izmjeriti dužinu. (S vremenom se pokazalo da guranje ravnala o zdjelicu najbolje sprječava da razine masnog tkiva utječu na mjerenje: zbog sala se penisi točno iste veličine golim okom čine različito veliki.) I to je bio zlatni standard koji su Muir i suradnici koristili u svom preglednom radu iz 2015. godine.
Taj je rad otkrio 20 prethodnih kliničkih mjerenja koja su zadovoljila kriterije, pa je mogao kombinirati njihove podatke. Temeljem, dakle, na jednak način uzetih mjera od 15.521 muškarca u dobi od barem 17 godina, došlo se do zaključka da je prosječna dužina penisa u erekciji (slijedom četiri relevantna pokusa) 13,11 centimetara, a opseg (slijedom dva relevantna pokusa) 11,66 centimetara. Dr. Muir dodao je da podaci dolaze uglavnom od muškaraca iz europskog i bliskoistočnog podneblja te da oni ne predstavljaju globalni prosjek.

Savjetnica Men’s Healtha, profesorica i seksologinja dr. sc. Debby Herbenick, s kolegama sa Sveučilišta Indiana objavila je 2014. bitan znanstveni rad o 1611 mjerenja u vlastitoj radinosti, izvučena iz većeg istraživanja o dizajnu prezervativa. Istražujući kako veličina prezervativa utječe na erekciju, znanstvenici su otkrili da je prosječan penis u erekciji dug 14,15 centimetara.

Dr. Herbenick je, međutim, u istraživanju otkrila još jednu začkoljicu za daljnje znanstveno istraživanje. Ona vjeruje da je njezin tim prvi put istražio kako vrsta uzbuđenja može utjecati na veličinu erekcije. “Kod muškaraca koji su naveli da su radi dobivanja mjere u erekciji imali oralni seks, izmjereni brojevi bili su veći nego kod muškaraca koji su radi mjerenja u erekciji koristili druge vrste stimulacije”, kaže ona. To otvara niz novih pitanja o tome kako da znanstvenici pronađu pravi prosjek ako je moguće da različite vrste uzbuđivanja mogu na istome penisu proizvesti različite izmjere, čak i istoga dana.

Na kraju priče, kaže neuroznanstvenica i seksologinja dr. sc. Nicole Prause, “nema znanstvenog rada koji je mjerio penis muškaraca pri prirodnoj erekciji”.

Mi, dakle, ne znamo koja je prosječna dužina ‘reprezentativne kite’ u divljini. Dr. Praus mašta o preciznijim načinima mjerenja penisa, na primjer 3D slikanjem ili termografijom, dok ispitanici nasamo gledaju erotski film kako bi se prirodno uzbudili. Taj bi plan mogao dati preciznija mjerenja dužine, ali i opsega, mjere koja se rjeđe koristi ili se o njoj raspravlja. Čak ni to nije dostatno da se doskoči problemima vezanim uz veličinu uzorka te sastav uzorka, a koji je nezaobilazna prepreka u mjerenjima. Tu su i pitanja o nejasnim razlikama u promjeni tvrdoće tijekom vremena i podraživanja. Istina je, dakle, da je teško kreirati praktičnu studiju koja bi mogla doskočiti ama baš svim komplikacijama na području mjerenja kita, teže nego što bi čovjek to očekivao.

 

U usporedbi s PROSJEČNIM TIPOM, mislite li da ste:

  • VEĆI 17%
  • TU NEGDJE 57%
  • MANJI 26%

Odgovor “veći” češći je među mlađim muškarcima. Kad se dođe do raščlanjivanja po rasi, 48% crnih muškaraca tvrdi da su veći od prosjeka.
A 43 posto Azijaca smatra da su manji od prosjeka.
Što se tiče razlike u plaćama, što imate veću plaću, to mislite da vam je veći: 23 posto Amerikanaca koji zarađuju više od 14.500 dolara mjesečno odgovorilo je da im je veći od prosjeka.

 

 

 

Preporučujemo

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh