Supermarket: Kupovni vodič

Hrana što je jedemo danas drukčija je od one otprije 30 godina.

Kad je napisao knjigu Charlie i tvornica čokolade, Roald Dahl nam je pokazao kako nas vješt proizvođač hrane zna namamiti da obožavamo njegove proizvode, a istodobno nam njima ugroziti zdravlje. Istina, na policama supermarketa nema nečeg takvog što bi nas pretvorilo u golemu borovnicu kao što je Violet Beauregarde (ili bar ne još), no ondje se može naći gomila hrane koja je opasna ne samo za opseg struka i izgled nego i za unutarnje organe i cjelokupno zdravlje.

Mnoge je takve proizvode lako prepoznati: ne treba biti nutricionistički stručnjak da biste znali kako je vreća čipsa ili gotova hrana puna nitrata, natrij-glutaminata i raznih E-ova bez ikakve sumnje nezdrava. Ali mnogi su loši proizvodi – štoviše, neki od najgorih – dvostruki agenti. Na njihovim su pakiranjima riječi kao što su “prirodno”, “obogaćeno”, “lagano”, “od više vrsta žitarica”, koje bi nam trebale umiriti prehrambenu savjest.

No iznenadili biste se kako se šupljima pokazuju te riječi kad se analizira ono što zapravo stoji iza njih. Jezik na ambalaži prehrambenih proizvoda često je premazan svim mastima i praktično je nemoguće razlikovati varalice i one koji nude doista kvalitetnu hranu. A kad nasjednete na laži i lošim namirnicama otvorite put prema svom stolu, posljedice su neizbježne – cijelog vašeg (skraćenog) života.

Na ruku vam ne ide i razvoj situacije vezan uz ljudsku prehranu. Osvrnemo li se unazad u skladu s podacima što su u sklopu dvaju istraživanja konzumacije hrane u SAD-u prikupljeni od 63.000 ljudi, možemo primijetiti kako je u prosjeku porcija slanih grickalica sada “teža” 93 kalorije, dok se slatkim pićima unosi 49 kcal više nego u doba kad su naši djedovi plesali twist. Dakle, priuštite li si svaki dan mali užitak grickanja vrećice čipsa i zalijevanja gaziranim napitkom, to će vas stajati 142 ekstrakalorije. Podsjećamo kako je za novih pola kilograma sala na vašem tijelu dovoljno unijeti 3500 kcal više, a samo jednim ovakvim usputnim grickanjem na dan tih će se pola kilograma za vas zalijepiti već za 25 dana. Na godišnjoj razini, u Excel tablici svoje tjelesne težine samo na račun tog snacka zabilježit ćete dobitak od gotovo 7,5 kg novoga sala. Želite li se doista tako potkožiti?

Što sve moramo progutati?

Debela koka zvana prehrambena industrija godišnje troši milijarde dolara na marketing – većina novca ode na reklamiranje gotove i polugotove hrane, slatkiša, gaziranih i ostalih slatkih napitaka. Dakako, da bi se bajkovitim porukama i idiličnim slikama prikrilo pravo stanje stvari: da je hrana što se danas nudi potrošačima jednostavno drukčija od one koja se konzumirala prije 20 i 30 godina.

Vrijeme nije na našoj strani

Nekoliko generacija prije prehrambenoj je industriji bilo teško proizvesti kruh i ostale pekarske proizvode koji bi neko vrijeme mogli stajati na policama prodavaonica. Za većinu je takvih proizvoda potrebno ulje, a ono na sobnoj temperaturi iscuri. No od Drugoga svjetskog rata u prehrambenoj industriji peku – a u restoranima prže – s transmasnoćama. Takve su masnoće jeftine i “učinkovite”: od njih je čips hrskaviji, keksi ukusniji, dok se u kuhinjama restorana mogu ispržiti brda hrane a da se one ne zadime. No takve uštede imaju cijenu – zdravstvenu: transmasnoće podižu razinu lošega kolesterola, a smanjuju onaj dobri pa uvelike povećavaju rizik srčanih bolesti.

Zloće i povrće

U studiji o kojoj je izvijestio Journal of the American College of Nutrition analiziran je udio hranjivih tvari u 43 različita ploda. Kod 6 od 13 hranjivih tvari ustanovljeno je znatno opadanje količine između 1950. i 1999. godine; riječ je o bjelančevinama, kalciju, fosforu, željezu, riboflavinu i vitaminu C. Istraživači smatraju kako je taj gubitak djelomice uzrokovan time što nove sorte brže rastu i mogu se ranije ubrati pa ne stignu preuzeti ili stvoriti dovoljno hranjivih tvari.

Loše vijesti sa životinjske farme

U prosječnom komadu piletine danas ima 165 posto više masnoća nego 1970. godine, dok je udio bjelančevina smanjen za trećinu, pokazalo je istraživanje što ga je provelo londonsko sveučilište. Budući da više ne jedemo piceke koji su trčkarali i kljucali – danas ih se drži u kavezima te hrani antibioticima natrpanom sojom i kukuruzom – u piletini danas više kalorija dolazi od masnoća nego od bjelančevina. (Svemu tome unatoč, krta piletina kao što je bijelo meso i dalje je odličan izbor.)

Pij puno, pij loše

Svakoga dana samo pićima unosimo 450 kcal, ustanovili su na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu. To je gotovo dvostruko više nego prije 40 godina. Godišnje se samo od toga prikupi 14,5 kg više koje ili treba sagorjeti vježbanjem ili ostaju vječni teret. Dobar dio tih kalorija dolazi iz kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze, HFCS-a, što se dodaje pićima, osobito onima namijenjenim djeci, koja su često u biti samo obojena šećerna vodica. Vrlo je vjerojatno da se u većini napitaka – isključeni su voda, mlijeko, 100-postotni sok ili dijetni napitci – krije HFCS (ili glukozni sirup). Stoga prilikom kupnje obavezno pročitajte popis sastojaka.

Zapravo i ne znamo što jedemo

U prehrambenoj se industriji upotrebljava sve više dodataka: različitih vrsta konzervansa, masnoća, šećera i ostalih tvari. Katkad pogled na etiketu budi reminiscencije na satove kemije u školi, katkad vam se čini da čitate popis sastojaka sredstva za uklanjanje gljivica sa zidova, a ne prehrambenog proizvoda. U SAD-u je, primjerice, na listi aditiva koje je FDA proglasila “sigurnima” čak 3000 tvari. Lako je moguće da neki (ili njih preko nekoliko) završi na vašem tanjuru – ako jedete u restoranima, to vjerojatno i nećete znati. Obično se takve tvari na proizvodu navode bez ikakvog opisa pa vam zapravo to ništa i ne znači.  Osim ako ne jedete ravno s drveta, teško da možete biti sto posto sigurni što je u nekom proizvodu npr. “od voća”.
Nije lako progutati sve te stvari vezane uz hranu koju jedemo… No često baš i nemamo izbora. Stoga je jedino što nam preostaje – oboružati se znanjem. Naučiti odabrati najbolje voće i povrće, birati krte komade mesa te razlikovati doista hranjive proizvode od onih koji su loši za naše zdravlje. Time se ne samo zadovoljava tek nego i štedi vrijeme i novac, a istodobno gube neželjeni kilogrami te smanjuje rizik da će nas pokositi srčane bolesti, moždani udar, dijabetes, pa čak i rak. A tko to ne bi želio?

Preporučujemo

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh