Burza jada

Nemojte dopustiti da vas besposlica prikuje u mjestu. Primijenite naših šest trikova i izborite se za posao kakav sanjate.

Rijetka je prilika vidjeti nekoga da nešto čini savršeno. Michael Phelps i Roger Federer znali su to činiti ( i još uvijek čine). S druge strane, imate i likove poput onog koji je prije nekoliko tjedana bio kod nas u firmi i savršeno zaribao razgovor za posao. Nedostajao mu je još samo komad toalet-papira zalijepljen za cipelu dok je odlazio…

Za početak, kasnio je. OK, ljudi imaju i drugih stvari koje moraju obavljati. Ali kasniti 35 minuta? Pogreška broj 1. Druga: nije se ni ispričao. Nitko ne očekuje da uđe u ured udarajući se po leđima bičem zato što kasni, ali obično “Žao mi je što kasnim” bilo bi lijepo. Ipak, sve bi mu to još možda i bilo oprošteno da nije odmah s vrata počeo recitirati pjesmicu: “Dok sam studirao na Harvardu…” Takve me stvari uvijek pogode u živac. Ne zato što ja nisam upao na Harvard, nego zato što mi se čini da ondje “uzgajaju” takav tip ljudi kojima je svrha studiranja na Harvardu to da poslije mogu reći kako su studirali na Harvardu. Nisam bio impresioniran.

Promatrajući tog lika, palo mi je na pamet kolike silne pogreške ljudi znaju činiti pokušavajući se dokopati nekog posla. Ovaj je tip pokazao svoje loše strane i prije no što je pokazao one dobre, ako ih uopće ima. Ali svi mi činimo bedastoće. Čak i kad je ulog tako visok kao što je posao iz snova, a motivacija za uspjeh silna, i dalje činimo sasvim početničke pogreške. Takve da mi kao nekome tko prima ljude na razgovor za posao katkada dođe da naslonim glavu na stol i plačem. Ono što, pak, ne smijem učiniti jest nagnuti se preko toga golemoga komada drva ili metala koji me odvaja od kandidata, zgrabiti tipa za ovratnik i reći: “Alo, majstore!? Znaš li što si sve proteklih minuta poduzeo kako bi sam sebe upucao u nogu?” Srećom, mogu to reći sada.

Sastanak dogovorite u 10.30

Postoji dobro vrijeme za održavanje sastanaka i loše vrijeme za sastanke. Nastojte razgovor za posao dogovoriti za kasno jutro. Dosadne piz… khm, formalnosti kojima dan počinje tada su već završile. Tip koji vas treba primiti na razgovor već lagano razmišlja o ručku, ali još nije toliko gladan da mu je pred očima samo bečki odrezak.

Još su bolji razgovori za posao uz doručak ili popodnevno piće. To je okruženje u kojem će se većina ljudi pokazati u najboljem svjetlu. Doručak je osobito prikladan – ne traje predugo, a godi nepcu. Ako šef naruči nešto lagano, omlet od bjelanaca ili kakve žitarice, i vi morate uzeti isto. Nemojte naručiti nešto na čemu će vam zavidjeti – primjerice, jaja sa slaninom. A kada, pak, cugate s čovjekom kojeg ne poznajete baš najbolje, a želite ga impresionirati, pratite ga piće po piće. Naravno, osim ako je tip alkos. Usto, nikada nemojte reći “jebi ga” dok on to ne učini prvi.

Odjenite se poput šefa

Čovjeku koji vas intervjuira želite prezentirati nešto stvarno – sebe. Ne nekoga fikcijskog filmskog junaka s Wall Streeta ili partijanera kakvoga katkada glumatate zato što to čine i svi frendovi. Ako ste ozbiljno zagrizli dobiti taj posao, odvojite malo vremena kako biste promotrili zaposlenike te tvrtke dok dolaze na posao i odlaze s njega. Vidjet ćete modnu reviju s cijelim rasponom odjevnih kombinacija i steći dojam o onome što je u toj tvrtki prihvatljivo. Ne morate, naravno, odmah otrčati po novo odijelo, samo se potrudite izgledati pristojno. Istražite i korporativnu kulturu. Nedavno sam na razgovor primio tipa koji je mogao biti odličan za mjesto koje smo otvorili. Na razgovor je došao u petak. Svi smo bili ležerno odjeveni, a lik je došao u klasičnom trodijelnom odijelu na crte. Mislim da više od deset godina nisam vidio takvo što. Povrh toga – vrišteća ružičasta kravata i aktovka kakvu je James Bond nosio 1980-ih… Sve je to OK, tip nije skontao kako kod nas funkcioniraju stvari. To se može popraviti. Ali to da u prvom dolasku ostavite dojam da ste pali s Marsa ipak se ne može.

Znajte tko ste

Ovaj aspekt razgovora za posao može biti problem mladcima koji još ne znaju u čemu su točno dobri, ali su uvjereni da su dobri u svemu. A vrlo je važno znati u čemu ste dobri. Ta pokušavate se prodati. Ispravan odgovor na “Gdje se vidite za 5 godina?” sigurno nije “Bilo gdje, mogu uspjeti u svemu”. Zamislite da na polici trgovine opazite kutiju na kojoj stoje dva natpisa: “Najbolje sredstvo za čišćenje podova!” i “Preljev za torte ekstravagantna okusa!” Biste li to željeli kupiti?
Imajte na umu situaciju u poslu za koji ste se prijavili i prilagodite joj svoj nastup. Potencijalni poslodavci sigurno ne traže nekoga tko zna sve o svemu i sva bi pitanja iz Milijunaša mogao odgovoriti čim ga probude u 3 ujutro. Oni traže nekoga tko će za što manju lovu obaviti posao. Fokusirajte se na ono što njima treba i pokušajte biti moguće rješenje. Naravno, vjerujete li uopće da ste u stanju obavljati taj posao.

Kako biste krenuli u tom smjeru, pokušajte razgovarati o stvarima koje ste radili i onima u kojima ste dobri. Trik je u tome da se na osnovi prethodnih iskustava pokažete kao netko koristan za nešto specifično što potencijalni poslodavci trebaju, a ne da odbacite sve što ste do tada radili. Mnogi dođu na razgovor za posao pa kažu: “Bio sam to, ali sada mi to više nije zanimljivo pa želim biti to.” Pogreška. Prigrlite cijelo svoje radno iskustvo i zatim ga kanalizirajte u mjesto koje želite popuniti.

Zaustavite vrijeme

U mnogim se knjigama ljudima savjetuje da osobi kod koje su na razgovoru za posao postavljaju puno pitanja. No taj vam se pristup lako može obiti o glavu ako niste dovoljno suptilni, ne znate slušati i niste jako vješti u konverzaciji te ne znate dovoljno o čovjeku koji vas intervjuira. Ne možete samo tako doći na razgovor pa čačkati dok ne pronađete neku temu o kojoj ćete razgovarati. Imao sam tako jednom doista loš dan, a jedna me žena na razgovoru pitala: “Što najviše volite u svom poslu?” Došlo mi je da je uhvatim za nos i izvučem iz ureda.

S druge strane, poželjno je pripremite nekoliko dobrih, inteligentnih pitanja o tvrtki u koju želite doći raditi – kako posluje, što je sve u opisu posla, kome biste bili odgovorni, kakav je odjel u kojem biste radili… Slušajte. Nadovežite se na odgovore još pokojim inteligentnim pitanjem. To se zove razgovor. Što dulje potraje, to bolje za vas. Ako se razgovor produlji na više od predviđenih pola sata, imate velike izglede da iz produžetaka izađete kao pobjednik. Tip sad s vama razgovara premda to uopće ne bi morao (i u pitanju je više od čiste pristojnosti) – a upravo se u tom području sklapaju poslovi.

Poentirajte… oprezno

To prije svega znači – bez opanjkavanja svoga trenutačnog poslodavca. Naravno da možete spomenuti probleme s kojima se susrećete na poslu, ali počnete li svoje bivše šefove nazivati seronjama, nećete daleko stići. Šefovi se uvijek drže zajedno, u čoporu kao vukovi. Budite jako oprezni i ako vas zamole da kažete što mislite o njihovu poslovanju. Oni doista očekuju da kažete što mislite, ali ipak to morate učiniti vrlo oprezno. Počnite onim što mislite da je dobro pa se nadovežite s novim strategijama koje biste rado primijenili. Diskrecija je ovdje ipak ispred istine. Savršeno bi bilo kad biste bili u stanju inteligentno diskutirati o tvrtki i njenu poslovanju pa time pokazati da ste pametni i odvažni, ali u isto vrijeme i taktični.

Recite da želite taj posao

Nevjerojatno je zapravo koliko je puta ta jednostavna izjava prelomila odluku u nečiju korist. Kad sad pogledam unazad, čini mi se kako je velika većina tipova koje sam proteklih godina zaposlio izrazila tu golu želju za poslom. Svatko želi ljude koji žele njega. U konačnici, nije li to i osnova svake uspješne veze?

Komentari

▲ Povratak na vrh