Emotivni rulet: Zašto žene plaču kao kišne godine?

Vjerojatno ne znate pravi razlog zašto plače, a vaša bi reakcija samo mogla dodatno pogoršati stvari

Naša stručnjakinja Lauren Larson u svojoj kolumni piše o evoluiranju dinamike odnosa između žena i muškaraca – od neobaveznog seksa do svega ostaloga

OTIŠLA SAM POGLEDATI nostalgičnu projekciju filma Zvijeri južnih divljina. U jednom od mnogih emocionalnih klimaksa u filmu otac na samrti kaže kćeri: “Nemoj plakati” i istog trenutka neka žena u stražnjem dijelu gledališta tiho zarida. Naravno, to je bio znak, kinom je krenula prava poplava suza. Početni je jecaj pokrenuo lavinu – kao kad netko kihne u avionu – i za samo nekoliko sekundi sve su žene u kinodvorani ridale. Žene u dvorani plakale su kao kišna godina, a muškarci su nijemo sjedili.

Uvijek se iznenadim kad ljudi o plakanju govore kao o taktičkom manevru. Stvarno bih željela da je plakanje samo jedan od alata iz mog seta manipulacija, odmah između oralnog seksa i pasivne agresije, koji mogu primijeniti kad poželim. Možda uistinu postoje odrasle žene koje u prepirku ulaze sa stavom “Ako zaplačem, bit će po mome”. Ali ne poznajem nijednu od njih. Isto tako, nitko tko misli da su suze “strategija” nije vidio kako ja plačem: lice mi se zacrveni i ostaje tako crveno 4 do 6 sati. Intenzitet mog plača varira između tihog tihog jecanja i iskonskog ridanja koje izražava bol svih mojih ženskih predaka. Šmrklje su nezaobilazne. Razumljiv govor je nemoguć. Moje suze nisu filmske, one koje nježno kliznu niz obraz i zavodljivo padnu na moje uzbibale grudi; moje plakanje ne izaziva sućut. Za mene, i za sve žene s kojima sam o tome razgovarala, suze su nešto što se dogodi. I katkad, ako su okolnosti takve – recimo, mračna kinodvorana puna žena koje plaču – plakanje može biti uistinu oslobađajuće.

Mislim da nije moj posao zadržavati suze. Još od srednje škole žene koje znaju što je život uvijek su mi govorile da ne plačem. Rekle su mi da ako muškarci suze ne dožive kao manipulaciju, doživjet će ih kao znak slabosti. Spisateljica Rebecca Traister opisala je slično otkriće. “Oni ne znaju da si bijesna”, prisjeća se riječi kolegice nakon što se rasplakala na poslu. “Oni misle da si tužna i da su te sredili.” Sad, nakon što sam se rasplakala pred brojnim muškarcima – na poslu, na cugi, u krevetu – više ne vjerujem u to. Mislim da muškarci uglavnom shvaćaju kad žena plače jer je bijesna, frustrirana ili zbog trenutačnog osvještavanja činjenice o prolaznosti života, poput ovog u kinu. Ono što ljuti predvidljiva je reakcija na suze.

Sigurna sam da je najgore što muškarac može učiniti pred ženom koja plače – utišavati je. Imala sam takvog dečka svojevremeno. Kad bih tijekom svađe počela plakati, on bi me glupavim muškim rukama privukao, zabio moju glavu na svoja glupava prsa i sve pokvario jednim “Šššššššššššš”. Stvarno bih prestala plakati. Ali ne zato što me utješio, nego zato što je moje suze osušila paklena vatra bijesa jer me ušutkava i ponaša se prema meni kao da sam dijete. Većina stvari koje radimo kad pokušavamo utješiti odraslu osobu sasvim je ista kao kada tješimo bebu koje plače. Iako je lijepo čuti moju majku kako me tješi dok plačem – dijelom jer sam voljno pristala da nismo jednake, dijelom jer znam da joj tješenje uzrokuje uzbuđenje Munchausenova sindroma bližnjih – dođe mi da poludim kada to čujem od druge osobe. Osobito ako je ta druga osoba muškarac jer sam ionako nesigurna smatra li me uopće sebi ravnom.

Pravi odgovor na suze ovisi o mjestu i vrsti suza s kojima imate posla. Suze tuge su najlakše. Ako plačem jer je netko umro (na filmskom platnu ili izvan njega) ili jer nisam dobila posao koji sam željela ili zato što sam “dobila nogu”, dug zagrljaj je dovoljan. Najbolje što možete učiniti je iskoristiti svoje muške ruke i svoja muška prsa i ponuditi ih kao mišićavo utočište gdje se mogu isplakati, zaštićena od svijeta. Svi treninzi za leđa koje ste odradili bili su priprema za taj trenutak.

Suze bijesa su teža stvar. Ako sam ljutita – na vas ili na svijet – ne želim utješne riječi ni sažaljenje, osobito ne savjete. Ono što želim je, kroz suze, objasniti što me muči. Imala sam sreću svjedočiti kad je muškarac plakao pred drugim muškarcem. Nas smo troje bili na piću, razgovor je otišao u crne vode i moj se prijatelj rasplakao dok je objašnjavao što ga frustrira. (I ja sam se rasplakala jer nikad ne propuštam priliku za katarzu.) Drugi je prijatelj samo potegao dugi gutljaj piva, bez odvraćanja pogleda. Nije pokušao prekinuti plač prijatelja, definitivno nije rekao “Ššššššššššš”… Pustio je prijatelja da govori i samo kimnuo glavom kad je bilo potrebno.

Nemaju svi čelične živce potrebne da bi se bez riječi gledalo nekog kako plače. Jako je teško ništa ne poduzeti kad ugledate suze, osobito kad ste i vi na neki način povezani s njima. Pokažite da ste svjesni suza tako da dodate maramicu, ali ništa ne govorite. Kad plačem jer sam bijesna, sve što želim je potvrda da me se i dalje doživljava, da me slušate. Pa čak i ako je sve što od mene možete čuti samo “Arrrrrrggghhhh”…

 

“U REDU JE, NASTAVI”
Kako se nositi sa suzama – ženskim ili muškim – na poslu.

RIJETKO ĆETE svjedočiti ženskim suzama na poslu, iako one teku svakodnevno; žene su se naviknule potražiti tiho mjesto da se isplaču. Ako osjećam potrebu rasplakati se od tuge, smjesta se dižem od radnog stola i odlazim na svoje mjesto za plakanje, zahod za jednu osobu, na katu iznad. Ako naletite na ženu koja je krenula na svoje tajno mjesto za plakanje, ne zaustavljajte je i ne ispitujte što joj je: savršeno je OK pretvarati se da je niste primijetili. Ali tu i tamo, obično tijekom napetih poslovnih sastanaka, suze bijesa provale bez najave. Kad se to dogodi, važnije od svega je da nastavite slušati. Četiri godine na mom zadnjem poslu na svakom važnom sastanku sa šefom ja bih se rasplakala. Kad su suze krenule, ispričala bih se, a on je rekao: “U redu je, nastavi”. Čim mi je postalo jasno da mu nije neugodno zbog mojih suza (“U redu je”) te da i dalje sluša što imam reći (“Nastavi”), odmah bih prestala plakati. – L. L.

Preporučujemo

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh