Zbog čega ne morate bolje pokazivati emocije

Autori knjige "F*ck Feelings" objašnjavaju zašto.

Imamo za vas kratak test osobnosti: večeras imate izbor hoćete li radije dobiti šakom u glavu od neznanca na cesti ili voditi emotivan razgovor s djevojkom o svojim osjećajima. Oboje završava suzama.

Nagađamo da ste se odlučili za prvu opciju – udarac šakom u glavu.

Istina, mogli biste imati slomljen nos, ali barem nećete morati odgovarati na pitanja poput: „Kada si zadnji puta rekao svom ocu da ga voliš?“

No, ako su ženama razgovori o osjećajima toliko bitni… možda biste se trebali više potruditi?

Ovo pitanje potaknulo nas je da se obratimo Michaelu i Sarah Bennet, ocu i kćeri koji su napisali knjigu s najboljim naslovom u književnoj povijesti, F*ck Feelings.

Michael je certificirani psihijatar, koji u privatnoj praksi u Bostonu djeluje već gotovo 30 godina. Sarah, njegova kći je spisateljica i komičarka, te bivša članica Upright Citizens Brigade u New Yorku.

Možda oni imaju odgovor na ovu zagonetku? Nismo bili sigurni, ali je bilo nešto u tome kako su kombinirali riječi „f*ck“ i „feelings“, što nam je davalo nadu.

Men’s Health: Razgovor o osjećajima usporedili ste s puštanjem vjetrova. Ugodno je, ali naposlijetku ste ispustili otrov. Odnosi li se to i na osjećaje?

Sarah Bennet: Ne na osjećaje općenito. Ali definitivno kada je riječ o terapiji za parove.

MH: Ne bi trebali razgovarati sa suprugom ili djevojkom o osjećajima?

SB: Razgovaranje o osjećajima može vam pružiti olakšanje. Mislite: „Hvala Bogu da sam joj napokon rekao to i to.“ No, to može imati negativan učinak i vjerojatno nije vrijedno osjećaja katarze. Možete ju povrijediti.

MB: Smatramo da je ideja o dijeljenu osjećaja s partnericom precijenjena ako smatrate da ćete na taj način riješiti neki problem i osjećati se bolje. Često, kada izgovorite određene stvari, samo pogoršate situaciju.

MH: Ali kada ne razgovarate o osjećajima, kritizira vas se da ste zatvoreni i bezosjećajni.

MB: Postoje druge stvari koje su bitne. Vaše vrijednosti. Vaši doprinosi.

Neki muškarci osjećaje ne izražavaju dobro riječima, ali ih izražavaju djelima. Tamo su kada su potrebni. Preuzimaju odgovornost. Njihov način pokazivanja osjećaja i pokazivanja ljubavi je takav da će vas pitati prokišnjava li vam krov ili radi li vam odvod za kanalizaciju.

MH: Kada nas posjeti rodbina, prvo što punica učini je da sve izljubi i kaže koliko nas voli i koliko smo joj nedostajali. A punac promijeni sve žarulje u stanu i pobrine se da imamo dovoljno baterija.

MB: Eto, to je upravo to. Na taj način muškarci pokazuju osjećaje. Žene ponekad smatraju da bi se osjećali trebali pokazati riječima, to im pruža veće zadovoljstvo i postaju frustrirane ako to ne dobiju.

MH: Koje je onda rješenje?

MB: Potičemo žene da sagledaju širu sliku. Može biti frustrirajuće ako vam muškarac ne pokazuje osjećaje na način koji vam je poznat. Zbog toga im govorimo da obrate pažnju na djela koja pokazuju koliko je muškarac predan, pun ljubavi i koliko im pomaže.

MH: Što ako u blizini nemamo psihologa koji joj to može objasniti? Trebamo li joj reći: „Žarulje su metafora za ljubav koju osjećam?“

MB: Nije loša ideja naglasiti joj da je svaka promijenjena žarulja ili odčepljen odvod izjava ljubavi, ako joj to kažete na šaljiv način pun ljubavi.

Primjerice: „Naplatio bih ti ovo, ali te previše volim“, umjesto: „Sjeti se ovoga prije nego me idući puta napadneš da sam bezosjećajan samo zato što nisam tvojoj sestri rekao da ti se ispriča što te nazvala zadrtom.“

MH: Ipak, ovo nas ne oslobađa u potpunosti. Ako ona započne razgovor o osjećajima i napada nas da nedovoljno pokazujemo svoje osjećaje, a nama kroz glavu prolazi: „Neka me netko upuca u glavu da je ne moram više slušati“, što nam je činiti?

SB: Možete isprobati ono što nazivamo metoda Službe za korisnike. Saslušajte što ima za reći, ali kada se nađete pred zidom, pristojno joj recite da joj ne možete pomoći. Čuli ste njezino mišljenje, ne slažete se s njim, smatrate da se ponašate ispravno, ili da su vaše riječi na mjestu, te nemate više o čemu razgovarati.

MH: Nećemo dobiti bocom vina u glavu?

SB: Mislim da ne. Ako reagirate ljutito, samo ćete stvoriti nove tenzije i produljiti raspravu.

Ali ako želite završiti razgovor, ne želite nastaviti raspravu s nekime tko je preosjetljiv. Na vama je da odlučite: „Jesam li se ponio kao budala, ili je ova osoba naporna i nemoguća?“

MH: Što ako je naporna i nemoguća?

SB: Tada se prebacite na metodu Službe za korisnike. Slušajte je, dajte joj do znanja da joj ne možete pomoći, a nakon nekog vremena, kao i s pravim ljudima koji se obrate služi za korisnike, i dalje će biti ljuta ali će se ispucati negdje drugdje.

MB: Poanta je u tome da ako niste tip koji pokazuje osjećaje, ne morate zbog toga osjećati krivnju. Problem u cijeloj situaciji niste vi. Možda vam treba žena koja ne zahtjeva pokazivanje osjećaja riječima, već će cijeniti vaš trud i doprinos na ostalim poljima.

MH: Znači li to da je trebamo napucati i naći si novu djevojku? Zar ne postoji neka sredina?

MB: Naravno da postoji sredina. Ali ako ste u nekoliko navrata pokušali popraviti situaciju i nije bilo pozitivnih promjena, dolazite do trenutka kada trebate reći: „Stalo mi je i želim da znaš da sam podijelio svoje osjećaje s tobom, ali imam i ja svoje granice.“

MH: Dakle, trebali bi joj jednostavno reći. „Takav sam kakav sam“?

MB: Upravo tako. Recite joj: „Nije da mogu ili želim podijeliti više osjećaja s nekim drugim. Stalo mi je do tebe i pokazujem ti to najbolje što znam. Na tebi je da odlučiš želiš li me takvog ili ne.

Nakon toga, nemojte se ispričavati ili preuzimati na sebe krivnju za njezino nezadovoljstvo. Usprkos staroj izreci o ljubavi, ako pravilno procijenite vlastite mogućnosti i djela, tada ne morate reći oprosti.

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh