Pritisnuli smo kozmičku tipku za reset – osjećao sam se kao da mi je ponovno 17

Svejedno je li vaš “prvi put” bio bajan ili dvominutno drpanje na kauču, kažu evolucijski psiholozi, ima nešto u njemu zbog čega se godinama poslije želimo vratiti na to mjesto

Nevinost sam izgubio kad su u modi bile fudbalerke… barem u Minnesoti. Zvala se Jennifer i bila djevojka iz susjedstva s tijelom pornozvijezde. Ili sam to zamišljao. (Kad vam je 17 godina u predinternetsko doba, teško je doći do pornića.) Bilo je to čudnih, misionarskih i najboljih 60 sekundi moga mladog života. Zašto to zovu “preranom” ejakulacijom kad je to nešto što čekate godinama?

Oboje smo se odselili prilično brzo. I 20 godina poslije seksualne inicijacije nisam očekivao da će biti nastavka. O, pa bio sam dovoljno sretan da svojim skromnim čarima zbarim nekoliko tuceta žena i oženim se. A usput sam razvio neke pristojne, možda predvidljive poteze. Nije da sam baš bio poput Stinga, ali imao sam dovoljno samopouzdanja – ili naivnosti – održavati stvari zabavnima.

Poslije razvoda, razmišljao sam o bivšima i na Facebooku potražio Jennifer. I ona je bila razvedena. I znatiželjna. (Friend request: accepted.) Poslije malo chata, pozvao sam je na večeru. Naravno, bio sam gladan, ne samo mesa. Dio mene nadao se obnoviti osjećaj prve avanture. A ako stvari krenu dobro, možda na jednom od njenih aspekata početi ponovno.

Ispada da je to uobičajena muška opsesija. Svejedno je li vaš “prvi put” bio bajan ili dvominutno drpanje na kauču, kažu evolucijski psiholozi, ima nešto u njemu zbog čega se godinama poslije želimo vratiti na to mjesto. Za muškarce to može biti klasičan primitivni kompleks. Znanstvenici istražuju da li ljudi, poput životinja, “biokemijski obilježavaju” svoje prve partnere. Skok u moždanom sustavu nagrađivanja, za kojim slijedi ejakulacija, može potaknuti podsvjesno povezivanje te osobe i superseksi vremena.

Bio sam nervozan zbog našeg izlaska pa sam se pripremio smislivši što ću reći da stvorim ugođaj. Za večerom sam povukao potez – nagnuo sam se preko stola i šapnuo: “Čekao sam 20 godina da te ponovno poljubim za laku noć.” To je bilo to. Rečenicu sam uvježbao pred ogledalom. Ali čekaj, nismo se ljubili. Zaboravio sam da takvo što zahtijeva odgovarajući kontekst. Nasmijala se. Pomisliosam: Zeznuo sam. Prerano! Bez dovoljno predigre! Sve sam ispucao prerano – opet! Tada sam se i ja nasmijao.

Nastavili smo se smijati shvaćajući da bez obzira na to koliko se možda ostalima činili uglađeni, jedno drugoga uvijek ćemo gledati kao klince kakvi smo bili. Pri kraju večere pozvala me k sebi. Ali s jednim pravilom: svjetla moraju biti ugašena. “Ono tijelo kojeg se sjećaš? To je bilo prije nekoliko porođaja”, rekla je. Jennifer je možda izgledala malo drukčije, ali stara je vatra i dalje gorjela. Čak i čudna predigra – razgovor o bivšim vezama – nije potopila raspoloženje. Kako smo se ponovno povezali, doslovno, činilo se kao da smo pritisnuli kozmičku tipku za reset. Osjećao sam se kao da mi je ponovno 17 i da je preda mnom cijeli svijet. Nije to bio maraton ili dekatlon ludih položaja – to i nije bio cilj. Taj sam put uživao u osjećaju puno više od 60 sekundi. Oboje smo uživali.

Preporučujemo

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh