Jeste li ovisni o nostalgiji?

Urednik Men's Healtha istražio je dobre i loše strane razmišljanja o prošlosti.

Svako jutro nakon što protrljam oči, prvo što napravim – uskočim u vremenski stroj. Nekada sam dan započinjao ljubljenjem supruge i šetnjom sa psom, ali sada uzimam mobitel, otvaram Facebook i omamljeno tipkam ”o-n-t-h“, dok mi se ne otvori ono što tražim: On this day, odnosno “Na današnji dan“

Ako vam je ovo nije poznato, riječ je o newsfeedu događaja koji su se na današnji dan dogodili prije 1, 2, 5, pa čak i 10 godina. Facebook odmah izbaci slike, statuse i komentare koje ste postavili taj dan i pruža vam uvid u zaboravljene prošle trenutke.

Smijem se, mrštim i ponekad zagrcnem kada svakog jutra pogledam staroga sebe. Prošlog tjedna, primjerice, gledao sam 18-godišnjeg sebe kako se useljava u studentski dom prije 10 godina, započinjući novo poglavlje u svojem životu.

Odmah sam se teleportirao u kolovoz 2006. godine: najbolje ljeto u životu koje sam proveo s najboljim ljudima koje sam znao, i zapitao sam se hoću li ikada opet imati takve prijatelja. Naša najdraža pjesma bila je od benda Brand New ”Soco amaretto lime“, a životni moto je dolazio iz refrena pjesme: ”Zauvijek ću imati 18 godina, da možemo zauvijek ostati ovakvi.“

Sjećam se kako sam se osjećao žarko želeći da te riječi budu istinite. No, tada se ista fotografija pojavila u kolovozu 2008. godine, a na njoj su se nalazila neka nova lica. Zabilježio sam prvi tjedan prve godine fakulteta, a tip na fotki je izgledao malo drukčije nego prije dvije godine: bio je samopouzdan, možda, opušteniji, ufuran u studiranje i s novom grupom prijatelja. Bio sam miran.

Ovo je prilično teško procesirati u 6:15 sati ujutro. Nisam siguran kada sam stekao svoj novi jutarnji ritual kojim bi se Mark Zuckerberg ponosio, ali slaže se s mojim najdražim nekadašnjim razmišljanjem – razmišljanjem o prošlim vremenima.

Istraživanje sveučilišta u Southamptonu potvrđuje da prosječna osoba osjeća nostalgiju otprilike tri puta tjedno, ali kod mene je to više oko 37 puta dnevno. Nostalgija oživljava u grupnom dopisivanju sa srednjoškolskim kolegama, u kojem se prisjećamo starih fora koje nas nasmijavaju. Nostalgija je u kratkim odmorima na poslu kada listam po starim fotografijama na mobitelu kako bih vidio poznata lica.

Nalazi se i u glazbenim playlistama koje snimam za duge vožnje ili tulume, na kojima se nalaze pjesme koje sam slušao kao tinejdžer. Zbog svoje ljubavi prema dobrim starim danima, počeo sam se pitati: jesam li zapeo u prošlosti?

Donedavno bi liječnici potvrdili da jesam.

Povijest nostalgije je komplicirana. Liječnik Johannes Hofer skovao je taj pojam – grčku riječ složenu od ”povratka kući“ i ”boli, patnje“ – još 1600. godine kako bi opisao fizičke i psihičke simptome (poput plakanja, anoreksije i pokušaja samoubojstva) koje su švicarski plaćenici osjećali dok se u dalekim krajevima borili za svoju zemlju.

To se od zdravstvene boljke pretvorilo u psihičku bolest do 18. stoljeća, a u psihički poremećaj 1900-ih. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin, liječnici su vjerovali da su nostalgični ljudi previše zaokupljani prošlim događajima, a da je njihovo “nesretno stanje uma“ obrambeni mehanizam protiv sadašnjosti i strah od budućnosti.

No u proteklih 20 godina, nekolicina istraživanja – većina sa sveučilišta u Southamptonu – otkrila je novu, pozitivnu stranu nostalgije. Studije su pokazale da nostalgija podiže samopouzdanje, njeguje društvene veze i ima mnoge psihičke dobrobiti. Jedna takva studija iz Southamptona iz 2013. godine, otkrila je da pogled u prošlost može potaknuti optimističan pogled na budućnost – daleko od nekadašnjeg mišljenja liječnika.

“Nekada sam smatrao da ljudi koji se boje ili su nesigurni u budućnost, koriste nostalgiju kako bi se vratili u prošlost i sakrili od budućnosti“, kaže socijalni psiholog dr. Clay Routledge, bivši profesor na sveučilištu u Southamptonu koji danas podučava na sveučilištu North Dakota State i autor knjige Nostalgia: A Psychological Resource.

“No, tada smo otkrili da se ljudi pomoću nostalgije ne skrivaju od strahova već se pripremaju za njih.“

Recimo da se selite u drugi grad u kojem nikoga ne poznajte i brinete se hoćete li pronaći nove prijatelje. Prirodno je da razmišljate o prijateljima koji su ostali u drugom gradu i da pregledavate zajedničke fotografije kako bi vidjeli njihova nasmijana lica. Pomislili biste da ćete se zbog toga osjećati još usamljenije. No, Routledge i njegov tim smatraju da je upravo suprotno.

“Nostalgija vas potiče da steknete nove prijatelje. Daje vam hrabrost da poduzmete nešto po tom pitanju.“

Zašto? Jer su sva lijepa sjećanja dokaz da ste već ostvarili čvrsta prijateljstva i imali odlična iskustva u prošlosti – što znači da ste sposobni to ponoviti. ”Nostalgija vam pruža društveno samopouzdanje. Pokreće vas“, kaže Routledge.

Ipak, postavio sam mu pitanje: Je li moguće biti previše nostalgičan?

”Ne, osim ako gledate u prošlost i mislite da je bolja od sadašnjosti.“

Naravno, kada razmišljam o studentskim danima prije 10 godina, nedostaju mi neplanirani izleti. Noćno kupanje. Punk koncerti. Prazna parkirališta. Sve mi nedostaje. Ali ne moram ponovno imati 18 godina. Sve to mogu imati i kao 28-godišnjak, srećom s mnogim starim prijateljima. Jedina je razlika u tome što se sada kući vraćamo ženi i djeci u neko razumnije vrijeme.

“Ako se možete osvrnuti na svoj život i osjećati zadovoljstvo, nostalgija je dobra i zdrava aktivnost kao i svaka druga.“

Nema sumnje da i sami imate dragocjena sjećanja kojima se rado vraćate. Prigrlite ih, ali ih ne pokušavajte replicirati, kaže Routledge. ”Koristite nostalgiju kao inspiraciju.“

Uzmite ono što volite kod prošlih vremena i kanalizirajte te osjećaje u nova iskustva. Za deset godina, možda će vam nova iskustva iskočiti na Facebook feedu.

Komentari

▲ Povratak na vrh