Biciklisti bi željeli da su vozači svjesni barem nekih od ovih 10 stvari

Dijeljenje ceste nije jednostavno, ali bi moglo postati bolje.

1. Osjećamo se nevidljivo
Je li vam ikada netko presjekao put – netko tko vas nije niti primijetio? To se biciklistima događa gotovo svakodnevno, posebice u gradu.

Vozači nas preteknu i presjeku nam put; često krivo procijene brzinu kojom se krećemo i skrenu tik ispred nas. Dok prolaze pored nas ponekad se toliko približe da se već podsvjesno pripremamo na udarac retrovizora.

Ako primijetite da pokušavamo ostvariti kontakt očima, posebice na raskrižjima, to ne znači da vas izazivamo na dvoboj; želimo se uvjeriti da ste nas vidjeli.

2. Nismo samo budale
Ako vam ljutiti biciklist udari po haubi ili se zaustavi kraj vašeg automobila i počne vikati, to ne znači da ima loš dan. U većini slučajeva kada se biciklisti suoče s vozačima, vozač je napravio nešto čime je ugrozio sigurnost biciklista.

Jednostavna isprika mnogo znači, svi griješimo. No, ako vam se ova situacija često događa, shvatite to kao upozorenje – ne primjećujete bicikliste.

3. Mi uvijek gubimo
Jeste li se ikada vozili autocestom okruženi kamionima? Iza vas su, pretiču vas, mijenjaju trake i zauzimaju mnogo prostora – tik do vas, te voze velikom brzinom. Vjerojatno vam nije bilo ugodno i čvrsto ste držali volan s obje ruke, zar ne?

Tako se mi osjećamo kada vozimo pored automobila. Vi ste zatvoreni u dvije tone čelika, s pojačanim ovjesom, pojasom, zračnim jastucima i na sigurnom ste. Mi vozimo bicikl od nekoliko kilograma potpuno izloženi svim opasnostima, odjeveni u kratke hlače dok tek poneki biciklisti imaju i kacigu na glavi. Ako se sudarimo, nama prijeti smrt. Vaš rizik je, vjerojatno samo materijalna šteta. Mi smo na gubitku.

4. Većina nas se drži prometnih znakova
Kada vidite biciklista da se nije zaustavio kod znaka “stop“ ili da je prošao kroz crveno, vjerojatno pomislite: “Ovi glupi biciklisti nikada ne poštuju prometna pravila.“

No, većina nas ih poštuje, što je i dokazano u istraživanju iz 2015. godine. Iako biciklisti krše neka prometna pravila, čine to u istoj mjeri kao i vozači (oko 8 posto).

5. Ne vozimo nepredvidljivo
Prema prometnim pravilima, biciklisti trebaju na cesti voziti što bliže rubu pločnika. No, to baš i nije uvijek moguće u praksi. Zbog raznih krhotina stakla ili rupa na cesti, prisiljeni smo se udaljiti od ruba i uključiti se u promet.

Vi te stvari ne primjećujete i možete nas smatrati smetnjom na cesti. Kako vas ne bismo iznenadili kada se uključimo u promet, steknite naviku da proširite vidno polje i uočite potencijalne opasne dijelove ceste, čak iako se oni ne nalaze točno ispred vas.

6. Ne možemo se uvijek držati biciklističke staze
U gradu postoje označene biciklističke staze na pločniku. Zašto onda ipak vozimo po cesti? Kako biste to razumjeli probajte napraviti ovaj mali eksperiment: Vozite na posao tako da skrećete samo ulijevo. Vidjet ćete koliko dugo vam treba da stignete. Vidjet ćete koliko je naša ruta nemoguća. Tko zna hoćete li uopće stići na odredište?

Sada dodajte još jedan element: Biciklističke staze se pojavljuju i nestaju bez imalo upozorenja ili smisla. Zašto vozimo po cesti? Iz istog razloga kao i vi: vode nas tamo gdje trebamo ići.

7. Zašto se vozimo jedni pored drugih?
Zbog društvenih razloga.  Vožnja bicikla može biti samotna, a mnogima od nas je društveni element jednako važan kao i fizički. Vožnja uz nekoga olakšava razgovor i jednostavno uživamo u nečijem društvu iz istog razloga zašto suvozač sjedi naprijed, a ne na stražnjoj klupi automobila.

Vožnja u paru je dozvoljena u bilo kojim uvjetima (da, čak i u gustom prometu), a čak i tamo gdje je ovakva vožnja zabranjena, zabrana vrijedi samo kada smo uključeni u cestovni promet. Ako su oba biciklista izvan linije kolnika, zakonski im je dopuštena ovakva vožnja.

No, bez obzira na sve dovoljno smo pametni da nećemo voziti jedni pored drugih u gustom prometu, a čak iako nije gust promet, razdvojit ćemo se kako bi automobili mogli proći. Ako se ne razdvojimo, previše smo se uživjeli u razgovor. Imajte strpljenja, nismo savršeni.

8. Najbolji način kako da privučete pažnju biciklista je…
Nemojte, osim ako nije nužno. Automobilske trube su zaista glasne i mogu nas prepasti zbog čega ćemo skrenuti s puta i pasti. Jednostavno pričekajte pravi trenutak u kojem ćete nas preteći. Ako baš morate potrubiti, učinite to s razumne udaljenosti.

9. Stvarno volimo vožnju biciklom
Ako ste čest sudionik prometa, možda se pitate zašto biciklisti stalno krče promet. Mi vam ne pokušavamo smetati; samo se volimo voziti.

Cesta na kojoj se nalazimo vjerojatno vodi do određenog mjesta, pa čak iako ne gledamo kuda idemo uživamo u vožnji. Ovaj sport je naša strast, za to živimo svakog vikenda, o tome razgovaramo s prijateljima i to je važan dio naših života. Samo nam dajte malo prostora i poštovanja i sve će biti u redu.

10. Nismo samo biciklisti

Jednostavno je izdvajati ljude po grupama – vozači, biciklisti, pješaci, itd. No, nitko od nas ne spada u neku kategoriju.

Idući put kada ste nestrpljivi ili vas neki biciklist nervira, sjetite se da smo i mi majke, očevi, muževi, žene, sinovi i kćeri. Mi smo vaši kolege, vaši susjedi. Viđamo vas u trgovini, u kafiću ili na koncertu. Svi smo dio iste zajednice. Mi smo poput vas.

Komentari

▲ Povratak na vrh