7 neobičnih uzroka razvoda braka

Broj 3: Spol prvorođenog djeteta može odrediti hoćete li ostati zauvijek zajedno. Ili ne.

Statistički gledano, gotovo 50 % brakova završi razvodom. Obično su razlozi nevjera, udaljavanje ili financijska situacija – no ne uvijek. Ponekad do razvoda dovode puno čudniji razlozi. Donosimo pregled 7 neobičnih problema povezanih s razvodom.

1. Predugo putujete do posla

Možda ste pod velikim stresom kada zapnete u prometu. Možda vam nedostaje zajednički provedeno vrijeme.

Bez obzira na razlog, kada put do posla (i isto toliko do kuće) traje 45 minuta ili dulje, postoji veća šansa da ćete se razvesti, otkriva švedska studija iz 2013.g., objavljena u časopisu Urban Studies.

Studije je promatrala milijun Šveđana kroz period od 10 godina i otkrila da je kod 14 % parova došlo do razvoda zbog velike udaljenost do posla, za razliku od 10 % parova koji su radili blizu kuće.

2. Svi vaši prijatelji se razvode

Postoji onaj period u životu kada se svi vaši prijatelji ožene i dobiju djecu, pa i vi počnete razmišljati o tome. Ista stvar vrijedi i za razvode, nalaže studija objavljena u časopisu Social Forces.

Ova fenomen raste što ste bliže njegovom izvoru: sudionici studije imali su 75 % veću šansu za razvod ako se razveo njihov prijatelj ili član obitelji, a 33 % ako se razveo prijatelj od prijatelja.

Ali moć utjecaja može imati i pozitivan učinak: studija pokazuje kako pomaganje prijatelju da prebrodi krizu u braku može popraviti i vlastiti brak.

3. Vaše prvo dijete je žensko

Kada je prvorođeno dijete žensko, češće dolazi do razvoda braka nego kada je prvo dijete muško, prema popisu stanovništva u zadnjih 60 godina. Osim toga, parovi koji žive u izvanbračnoj zajednici imaju veću vjerojatnost ozakoniti svoju vezu ako je prvo dijete dječak, prema studiji Sveučilišta u Washingtonu.

Znači li ovo da su očevi važniji dječacima ili da su dječaci važniji očevima? Presuda još nije donesena.

4. Supruga vam je liječnica

Starije studije već su pokazale da je veća vjerojatnost za razvod ako ste liječnik. Izgleda da je istina upravo suprotna: nedavna analiza podataka pokazuje da se liječnici rijeđe razvode od stomatologa, zdravstvanih radnika, medicinskih sestara i odvjetnika.

Ali postoji jedna caka: liječnice koje rade više od 40 sati tjedno imaju višu stopu razvoda. Suprotno vrijedi za muškarce: kada liječnik radi više od 40 dati tjedno, stopa razvoda opada.

5. Dijelite kućanske poslove

U norveškoj studiji, parovi koji su podijelili kućanske poslove pola-pola, imali su višu stopu razvoda. Autor studije smatra da je to zato što su stvorili vezu nalik poslovnom partnerstvu, što je dovelo do nezadovoljstva, umjesto veze ispunjene davanjem, intimnošću i spontanošću.

 6. Supruga pije više od vas

Dok su alkoholizam i ovisnost povezani sa višom stopom razvoda općenito, stopa raste još više ako je supruga ta koja pije značajno više od vas, nalaže studija objavljena u Alcoholism: Clinical and Experimental Research

Studija je promatrala vezu između konzumacije alkohola i stope razvoda kod gotovo 2.000 parova. Parovi koji nisu pili, ili su pili rijetko, imali su nižu stopu razvoda. Stopa razvoda je rasla ako je muškarac pio više od supruge, ali se broj utrostručio kada je žena pila više supruga.

7. Supruga je prije vas imala točno dva partnera

1970-ih godina, 21 % žena se nije seksalo prije braka, u usporedbi sa 5 % žena 2010.g. Prošlih desetljeća ljudi su smatrali da više seksualnih partnera prije braka dovodi do lošijeg braka, a s vremenom i do razvoda.

Prema nedavnoj analizi podataka Sveučilišta Utah, dva bi mogao biti najnesretniji broj. 1980-ih i 1990-ih, žene koje su prije braka imale dva seksualna partnera, imale su najvišu stopu razvoda – od 25 do 30 %, što je manje od žena koje su imale tri, četiri, pet ili šest do devet seksualnih partnera.

Tek 2000-ih, po stopi razvoda nadmašile su ih žene sa 10 ili više seksualnih partnera prije braka.

„Dva partnera mogu dovesti do nesigurnosti, ali nekoliko partnera više dovodi do jasnijeg viđenja s kakvih čovjekom želite stupiti u brak“, kaže autor studije Nicholas H. Wolfinger.

Komentari

▲ Povratak na vrh