Zadnji dužinski trening uoči maratona, velike dileme i izazovi

Nakon više od 20 tjedana od početaka priprema za New York City maraton, naš kandidat Mario Malčak, odradio je posljednju veliku dužinu prije samog maratona pa su i svi treninzi bili prilagođeni tome. No, shvatio je kako ni u jednom trenutku ipak nema - opuštanja

U ponedjeljak smo trčali na konverzacijskom tempu 30 minuta nakon čega smo 10 minuta samo podigli tempo za 10 sekundi.
Srijedu je plan bio ponoviti 40 minuta, ali ovaj put prvih 10 minuta na konverzacijskom tempu, a dalje naizmjence 1 minuta brzo pa 1 minuta lagano. Obzirom da nadolazeću dužinu, a i dosta brzo trčanje za vikend odlučio sam se ipak taj trening preskočiti te dodatno odmoriti za petak.

Utorak i četvrtak bili su rezervirani za trening u Biotreningu ali srećom prema planu je bio lagani tjedan. Moram priznati da je bilo ekstra lagano u usporedbi s prethodnim tjednom. Ocjena težine treninga je bila 3/10 dok je tjedan prije bio 9/10. To samo znači da se trebam paziti jer ću se idući tjedan vjerojatno opet napatiti. 

Cijeli tjedan trajale su psihološke pripreme za ovu dužinu, tj. planiranih 38 km. Možda će nekim iskusnijim trkačima i maratoncima zvučati smiješno, ali sigurno i oni pamte svoj prvi maraton i prve pripreme, osvajanja novih kilometara prije TOG maratona.

Nije mi problem više uopće dionica polumaratona ili prvih 30-ak km, ali taj uvijek ekstra novi kilometar koji nikad do tada nisi prešao postaje ogroman izazov. Uvijek su razmišljanja kuda trčati, da bude ravno, ali ne preravno nego sličnije New Yorku – da bude što sličnije tom prvom maratonu, a opet da nije ni previše strmo. Pa gdje, kada i kakve okrepe imati, što piti ili jesti na njima. Trčaona nam je organizirala okrepu u svlačionicama, ali opet su tu bile dileme jer sam planirao krenuti odmah nakon posla, a prije ostatka grupe pa da si jednu okrepu sam organiziram usput u autu.

Jedna jako bitna stvar je da ne zaboravim napuniti Samsung Galaxy Watch Active noć prije kako mi se ne bi ugasio usred treninga kao prije 4 tjedna. A kakvo će biti vrijeme? Duge ili kratke hlače? Kratka majica? Duga majica? Jakna? Buff? Kapa? Barem sam za Saucony Triumph ISO5 tenisice siguran i bez dileme jer sam u njima trčao cijelo vrijeme do sada i ne bi ih mijenjao ni za što, pogotovo ne pred novu dužinu. Ako počnem u 16.30-17 kako planiram, biti će relativno topao dan, ali dok završim bit će već iza 8, a sunce će zaći prije toga, hoće li biti previše hladno za kratke rukave?… Dilema je puno, a zaključak mi je bio da je najbolje da ponesem sve sa sobom u auto, a auto parkiram kraj svlačionica gdje će biti Trčaona okrepa pa ću po potrebi moći sve kombinirati. 

Petak popodne je jako brzo došlo. Kako sam i planirao, krenuo sam od Trčaoninih svlačionica preko Boćarskog na nasip pa po nasipu oko Jaruna. Usput sam na južnoj strani sreo Martinu koja je krenula od kuće s Trešnjevke i napravili smo skupa cijeli krug po Jarunu. Sa sjeverne strane Jaruna smo iskoristili vodu te napravili mini pauzu i popili elektrolite (9. km), a onda smo dovršili krug te smo ponovno išli onu ravninu s južne strane prije nego odemo na prvu ‘konkretniju’ okrepu. Tu smo u prolasku sreli Danijelu i Anu koje su tek krenule s prvim krugom pa smo odvojeno produžili dalje. Kad smo došli na okrepu bio je već 17. kilometar pa smo jeli i pili od svega pomalo što se našlo (izotonični napitak Hidra ISO, mineralna, čips, slani štapići, gumeni bomboni, čokoladne napolitanke…). Dalje smo nastavili preko Boćarskog po nasipu jedan “veliki” krug koji uključuje i obilazak Bundeka te smo tamo popili još malo vode i ponovno elektrolite.

Na 28. kilometru smo ponovno bili na “velikoj” okrepi i taman smo tamo sreli ponovno Danijelu i Anu kojima je to bila prva pauza i onda smo svi skupa krenuli obzirom da imamo dosta sličan tempo. Trčali smo do Bundeka i nazad. Martina nas je malo ranije napustila jer se ona još trebala vratiti na Trešnjevku, a nas troje smo produžili dalje, pa se vraćali dijelom sa Trčaoninom školom A grupa koje smo sreli kraj Bundeka, a dio ponovno sami. Vidjeli smo usput i da je Matija svoj trening počeo s njima tek oko 19h pa je onda on dalje sam nastavio ostatak dužine. Meni je plan bio završiti posljednji kilometar kod svlačionica, a curama je trebala uskoro nova okrepa pa su mi ipak odlučile praviti društvo i samnom otići još malo po nasipu. Bez njih ne znam kako bi uspio te zadnje kilometre jer mi je do tada već postalo jako teško i za to im jedno veliko HVALA! Isto kao i Martini čije društvo mi je super došlo u početku. 

Moram priznati da mi je do 28. km bilo sve veoma lagano, puls mi je u prvih 8 km bio oko 130 otkucaja, a onda do 28. km je u prosjeku bio oko 150 otkucaja, da bi nakon te posljednje okrepe skočio na oko 175. To se naravno reflektiralo i na tempo koji je u posljednjim kilometrima pao na 6-6:10 iako kada se pogleda cjelokupni prosjek bio je 5:37 s čime sam i više nego zadovoljan.


Nažalost nisam postigao negativni split kojem sam se nadao ali ću svakako to nastojati na trci, i mislim da će mi biti lakše trčati ako to uspijem. Sve skupa je na kraju ispalo 39 km, a vrijeme 3 sata i 39 minuta. Iako mi se sada čini kako je to jako dugo vremena shvatio sam da mi ni u jednom trenutku nije bilo dosadno. Cijelo vrijeme smo nekoga sretali, malo usput popričali, dogovarali se kojim putem (s)krenuti i u biti – iako sam već stotine puta trčao svim tim dijelovima – nisam imao osjećaj da mi je monotono ili da vrijeme sporo prolazi!

Preporučujemo

Komentari

▲ Povratak na vrh