Nevidljiva granica je pala!

Prošli se tjedan u trkačkom životu našeg kandidata za New York City maraton puno toga dogodilo, a evo zašto život Maria Malčaka više nikad neće biti kao prije!

Možda samo da kratko prođem kroz svoje treninge prije nego se osvrnem na sve ostalo što je puno bitnije. Protekli je tjedan Segi bio na treninzima mlade reprezentacije u Mađarskoj pa sam treninge snage odrađivao sam po njegovim uputama.

Umjesto utorka i četvrtak spojio sam ih s trčanjem i odradio u ponedjeljak i petak u Biotreningu. Ponedjeljak je nakon toga bilo bitno istrčati laganih 40-ak minuta na konverzacijskom tempu, a u srijedu 45 minuta na istom tempu. U petak je nakon treninga snage na redu bila dužina od 17 km na ciljanom tempu maratona, a na krajuje ispalo i malo brže – na tempu 5:27. U subotu sam dodatno odradio 10 km s najboljim prijateljem koji mi je htio dokazati da kao rekrativni boksač i on može bez problema istrčati 10 km na tempu kojem ja planiram trčati maraton, i moram priznati da je i uspio!

Sve treninge prošli tjedan sam ipak odradio u novim Saucony Triumph ISO 5 tenisicama! Naime, kako sam u starima već prešao više od 600 km, pa se nakon tolike kilometraže i preporuča promijeniti tenisice. Stoga sam uskočio u nove – kako bi mi se noga navikla na njih prije samog maratona, a prelazak je bio neprimjetan jer se radi o istom modelu samo druge boje.

Ono što je ipak obilježilo protekli tjedan, a vjerujem i svima ostalima koji se na bilo koji način bave trčanjem jest Kipchogeovo rušenje rekorda maratona ispod 2 sata. Iako mu taj rekord IAAF neće priznati on je napravio jednu ogromnu stvar, prije svega za sebe osobno, ali za sve nas. Srušio je tu “nevidljivu” ali itekako prisutnu granicu i poručio nam “Ovim uspjehom želio sam cijelom svijetu pokazati da je sve moguće. Sve je u našim glavama jer nijedan čovjek nije ograničen.”

I stvarno, u trčanju si sami postavljamo granice i rušimo ih, a za to je potrebno vrijeme i trening. Upornost, disciplina, motivacija… Jako puno toga što nas na kraju dovodi do uspjeha. Predivna stvar kod trčanja je da smo uvijek sami sebi i najgori neprijatelj ali ga na koncu ipak pobijedimo. Nema na stazi podmetanja nogu, nema “protivničkih” navijača koji nas demotiviraju, nema suca koji nam “krade” bodove… Štoviše baš suprotno.

Na svim ostalim utrkama gdje sam do sada bio svi su navijači navijali za sve trkače, trkači su se međusobno podupirali, motivirali, kad treba i nosili. Sjetite se kako je prošlogodišnji dobitnik Men’s Health NYC Maratona Neven Kamenski na štetu vlastitog rezultata pomogao drugom trkaču da uopće dođe do cilja i to ga je vjerojatno više usrećilo nego da je srušio svoj rezultat za nekoliko minuta!!! Nečiji tuđi veliki uspjeh često nas motivira da i mi budemo bolji, bilo da netko spusti svoj rezultat za 5 minuta ili da osvoji postolje. Iako su na postolju samo 3 osobe, vjerujte da se među tisućama ljudi koji trče razne maratone svaki vikend krije jako puno drugih pobjednika, jer svatko od njih ruši vlastite granice. 

Osobno me Kipchogeov rezultat itekako veseli i motivira da nastavim dalje. Već tjednima na portalu iu tiskanom izdanju Men’s Healtha možete pratiti moje pripreme za prvi maraton. Bit ću presretan kad ga istrčim neovisno o postignutom rezultatu jer je to jedna od mojih postavljenih granica koji ću preći. Koje god vrijeme postignem to će mi biti granica za idući maraton, i to vjerojatno onaj u Splitu, mom rodnom gradu koji će u veljači 2020. organizirati svoj prvi maraton. Slijedeća granica koju planiram prijeći jest na utrci 100 milja Istre – na kojoj sam se prijavio za stazu od 67 km. Granica koje si postavljamo ima mnogo, ali na nama je da se potrudimo i pređemo ih. Svi mi to možemo!

I za kraj bi podijelio s vama jedan graf kojeg sam vidio na Stravi – aplikaciji za praćenje osobnih trkačkih rezultata, a koji prikazuje vremena trčanja maratona u 2019. godini, s naravno nedavno postignutim rekordom. 

 

Svi ti prikazani rezultati prikazuju izniman uspjeh svakog od tih sportaša, od prvog pa do zadnjeg s rezultatom 8 sati koji su pomaknuli svoju granicu. I ja sam svoj Samsung Galaxy Watch Active stavio da se sinhronizira sa Stravom odmah po završetku trčanja i veseli me što će i moj rezultat kroz koji tjedan završiti negdje u tom grafikonu. Iz neke globalne perspektive sitan i nebitan, ali meni neprocjenjiv. 

 

Preporučujemo

Komentari

▲ Povratak na vrh