Kako se suočiti s psihički najtežim izazovom u treningu?

Naš se kandidat za njujorski maraton prošli tjedan suočio s (i preživio) nekoliko izazova; najvećom ikad istrčanom dužinom, velikim bolovima u cijelom tijelu, osobnim rekordom na 10 km, ali i s velikim dvojbama. U svom dnevniku otkriva nam kako je sve 'preživio'...

Proteklog tjedan trening je bio posvećen još jednoj dužini te utrci Mliječna staza. Zanimljivo, trening u ponedjeljak bio je otkazan u zadnji tren radi grmljavinskog nevremena i to je jedan od rijetkih otkazanih treninga, jer se trči i po kiši i po suncu i po snijegu. No, kad je grmljavina u pitanju onda ga je ipak bolje preskočiti.

Zato nam je Trčaona organizirala tople čajeve i kave u svlačionicama pa smo vrijeme proveli u ugodnom druženju. Kako ipak ne bi previše propustio, u utorak sam odradio lagani trening trčeći po gradu 10 km na tempu 5:30. 

Srijeda i četvrtak bili su rezervirani za nešto lakše treninge snage u Biotreningu, a sve kako bi se uspješno pripremio za dužinu od 33 km koja me čekala u petak. Ovaj trening bio je psihički najteži dosad iz nekoliko razloga. Lagano se približavamo završnim dužinama i naravno da se podsvjesno javlja dilema hoću li to moći. S druge strane, najviše što sam ikad do sada trčao bilo je 33 km u travnju, za što moram priznati da tada nisam bio spreman. Taj sam trening odradio uz velike bolove i napore, a pred sam kraj bio sam “slomljen”. Trebalo mi je 3:54 sata. Zato sam i ovaj vikend osjećao pritisak, iako su uvjeti za trčanje bilo znatno drugačiji. Srećom nije bilo kiše… u biti vrijeme je bilo idealno. Osim toga, za razliku od prošlog puta imam 15-ak kila manje, vježbam naporno već mjesecima i pripremam se za to. Ali, psihički učinak je i dalje tu. 

 

 

View this post on Instagram

 

1 year change from size 38 to 34. Shopping of new clothes just started…

A post shared by Mario (@shekyzg) on Sep 14, 2019 at 8:07am PDT


Pogriješio sam i što sam zaboravio napuniti Samsung Galaxy Watch Active prije trčanja, pa me baterija uspješno pratila 17,7 km na tempu 5:35, što je zapravo idealan tempo u kojem bi želio istrčati cijeli maraton. Krenuo sam trčati prije treninga u Trčaoni a na 17 km pridružio sam se grupi i redovnom treningu. trčali smo od Boćarskog put Jaruna i krug oko jezera (oko 9 km) na tempu 5.40, a onda sam se odvojio i sam nastavio prema kući. Tih cca 6 km bila mi je jedna od najtežih dionica ikad!!! Sa svakim korakom bio sam u dilemi nastaviti ili odustati, bol se selila iz koljena u ramena, iz ramena u zglobove, iz zglobova u leđa… no da ne kukam, izdržao sam!

Na koncu, trebalo mi je oko 3:20h, što je oko 30 minuta bolje nego prijašnji put i to me izuzetno razveselilo. Uvijek je sve lakše kad vidiš rezultate toga što radiš. Doma sam odmah stavio jedan ljekoviti naljepak Itami (prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.) na desnu nogu koja me najviše boljela, a  svakodnevno pijem i prirodni dodatak prehrani Almagea MOTION SUPPORT+ za zdravlje kostiju, hrskavice i mišića. U subotu ujutro sam bio na masaži te se nakon svega osjećao kao nov, bez bolova i upala. To trebam zahvaliti i Saucony Trijumf ISO 5 tenisicama koje mi izvrsno ‘drže’ nogu. Čak i u blatnim uvjetima na nasipu nisam se proklizavao, a i natopljene kišom bile su vrlo lagane i udobne. 

Nedjelja je bila rezervirana za zadnji trening, odnosno utrku Mliječna staza i 10 km. Utrka je humanitarnog karaktera – za bolju skrb o mamama i bebama u svim rodilištima u Hrvatskoj. Plan mi je bio trčati bez prevelikog opterećenja na rezultat, ali, kao i uvijek, kad utrka krene ipak te ponese da daš sve od sebe. U konačnici, iznimno sam zadovoljan rezultatom i novim osobnim rekordom! Ukupno sam bio 49. s vremenom 44:21 min, što je u odnosu na lanjski Karlovački cener i 50:56 min – golemi napredak. Daleko je to od bilo kakvih postolja o kojima ni ne sanjam, ali je svakako vrlo motivirajuće vidjeti toliki napredak.
I to samo 2 dana nakon velike dužine!!!

 

Preporučujemo

Komentari

▲ Povratak na vrh