Ogledalo, ogledalce moje, najljepši u teretani tko je? 4. dio

Dok si prosječan muškarac prizna da ima problem i prođe fazu oklijevanja da napravi nešto i potraži pomoć, šteta je vrlo često napredovala do točke kad je već u ozbiljnoj opasnosti

Walenu je sad 45 godina i vjerojatno razumije muške poremećaje hranjenja bolje od ikoga. Prije nego što je postao terapeut, bio je i sam obolio. Godine 1997. magnetna rezonancija pokazala mu je da je zbog puno trčanja potpuno pohabao lijevi kuk.

Uplašen da će trebati na operaciju – a još mu nije bilo ni 30 godina – počeo je dizati utege. Pa kad već ne može biti onoliko mršav koliko bi htio, zaključio je da će postati što mišićaviji može biti. Toliko je pretjerao s dizanjem utega da je razderao rotatornu manšetu i oštetio hrskavicu na oba ramena. “To je apsolutno muško iskustvo poremećaja hranjenja, mišićne dismorfije i poremećene predodžbe svog tijela”, kaže. U nadi da će pronaći pomoć, Walen je otišao na konferenciju o poremećajima hranjenja i jedenja, no osjećao se izoliran kad je shvatio da su drugi muškarci u dvorani očevi djevojčica koje imaju taj problem. Jedina knjiga u kojoj se malo pronašao, Making Weight, fokusirala se na anoreksiju, za koju visok rizik imaju hrvači, boksači, MMA borci, maratonci i gimnastičari, ali ona nije pokrila njegovo iskustvo s prejedanjem i kompulzivnim dizanjem utega.

Stoga je godine 2014. sam napisao i objavio knjigu Man Up to Eating Disorders kako bi “objasnio svoje iskustvo i stvorio pleme koje je muškima potrebno kao potpora u oporavku”. Posao je to koji spašava ljude. Dok si prosječan muškarac prizna da ima problem i prođe fazu oklijevanja da napravi nešto i potraži pomoć, šteta je vrlo često napredovala do točke kad je već u ozbiljnoj opasnosti. Jedno je istraživanje pokazalo da se povećao broj muškaraca koji su od 1999. do 2009. godine trebali bolničko liječenje zbog poremećaja hranjenja i jedenja, i to j povećanje dvostruko veće nego u žena. “Postoji uvriježeno – i pogrešno – uvjerenje da je to rijetkost i da su muškarci koji boluju od toga netipični, nemuževni ili čudni”, kaže Murray. “Mi moramo pogurati to društvo iz teretane.”

Dan Stein kaže da je pravo čudo što od svoje bitke s anoreksijom, koja je trajala gotovo pet godina, nije umro niti imao dugotrajne komplikacije. Njegov je oporavak uključivao i nekoliko psihoterapijskih susreta, no uglavnom se sam obrazovao i vodio ka zdravlju. “Puno sam naučio o ljudskom tijelu”, kaže. “Kako preživljava, kako funkcionira, svašta o tjelesnoj kondiciji, prehrani, zdravlju. Čitao sam sve čega sam se mogao dokopati.”

Stein sad živi blizu Los Angelesa i radi za jednu društvenu mrežu. Posao mu je desetak minuta udaljen od plaže pune mišićavih ljudi. Pet dana tjedno, ali ne dulje od 75 minuta, diže utege. “Okružen sam nekim od najjačih, najprivlačnijih ljudi na planetu”, kaže. “Dođu mi trenuci kad pomislim ‘Pa baš bi bilo dobro da izgledam poput tog lika’. Ali oduprem se tim mislima i ne dopuštam da me one skrenu s puta.” Aerobne treninge ograničio je na 30 minuta tjedno jer, kako kaže, “ne želim više mršavjeti, a aerobno vježbanje povezujem s mršavljenjem”. Svoja 82 kilograma i 9 posto tjelesne masnoće održava tako što jede šest obroka na dan, i to bjelančevine bez masti (piletina, bjelanjak, riba), nerafinirane ugljikohidrate (batat, quinoa, integralna tjestenina), voće (borovnice, jabuke), povrće (šparoge, brokula) te zdrave masnoće (kokosovo, bademovo i maslinovo ulje). Čak povremeno pojede i tortu od sira. “Mislio sam da su me dopali loši geni”, prisjeća se načina na koji je prije razmišljao. “Kad sam počeo shvaćati da moje tijelo ne reagira drukčije nego što reagiraju organizmi 99 posto ostalih ljudi, shvatio sam da stvar nije u tijelu, nego u razmišljanju. Sad znam da svojem društvenom krugu donosim puno više nego ono što se vidi.”

Nekih 130 kilometara autocestom dalje, u San Diegu, Chris Marvin doživio je sličnu preobrazbu. Muškarac koji je jednom popio 68 tableta opijata oksikodona u manje od tri dana (3 – 6 puta više od preporučene doze) sada barem tri puta tjedno pohađa socioterapijske grupe u klubovima liječenih ovisnika. “Moj me mozak doveo u probleme, zato ne bih sam trebao pokušavati proniknuti u te stvari”, kaže. “Ondje se ispušem.” Marvin je “čist” i ne uzima droge otkako je prije pet godina završio intenzivni program promjene ponašanja.

Sad ujutro ima novu rutinu, popije šalicu kave i izgovori molitvu koju je napisao nakon što je završio taj program liječenja. U njoj je sljedeća rečenica: “Olakšaj me straha i nesigurnosti, zamijeni ih ljubavlju i prihvaćanjem sebe.” Svoj posao osobnog treninga nazvao je Jedno po jedno ponavljanje, što uključuje i ideju da se – baš kao i za svladavanje ovisnosti – i za izgradnju mišića čovjek treba svakog dana truditi tijekom mjeseci i godina. Neki od njegovih klijenata također su prošli liječenje od ovisnosti i Marvin s njima otvoreno govori o svojim prijašnjim problemima. “Čini mi se kao da sam napokon pronašao svoje zvanje”, kaže.

Kako bi u teretani bio u poticajnom načinu razmišljanja, Marvin sluša epsku, intenzivnu borbenu glazbu zbog koje “imam dojam kao da spašavam svijet”. Više ne psuje na sebe i često se odmara i vraća mentalni fokus tehnikama dubokog disanja. “Prije sam vjerovao da svi koji su navučeni na dizanje utega imaju visoki krvni tlak koliko su ljuti”, kaže. “Prije sam treninzima kažnjavao samog sebe. Sada treniram kako bih sam sebe poboljšao.”

No Marvin najbolje zna što vreba u pozadini i čeka priliku da mu ponovno proždre život. Svaki put kad na Instagramu objavi fotografiju bez majice – prokušana marketinška strategija kojom osobni treneri dobivaju klijente, no riskantan potez za nekog tko se oporavlja od mišićne dismorfije – strahuje da sebi ne potakne stare nesigurnosti ili svojim klijentima i sljedbi uzrokuje nove. “Moj je oporavak sklizak”, kaže. “Uvijek ću morati paziti da ponovno ne tresnem.”

Ogledalo, ogledalce moje, najljepši u teretani tko je? Marvinova priča 1. dio

Ogledalo, ogledalce moje, najljepši u teretani tko je? Marvinova priča 2. dio

Ogledalo, ogledalce moje, najljepši u teretani tko je? 3. dio

Preporučujemo

Komentari

Fitness centri
▲ Povratak na vrh