Europsko plivačko prvenstvo u Rijeci dvadesettrogodišnjem je Alekseju Puninskom donijelo jednu medalju i državni rekord na 50 metara delfin. Hrvatska štafeta u sastavu Duje Draganja, Aleksej Puninski, Bruno Barbić i Mario Todorović osvojila je treće mjesto, a naši su dečki najavili da ta mlada plivačka generacija postaje europska plivačka velesila. Aleksej je to, doduše, dokazao već davno prije, kad je u svoju kolekciju medalja spremio i onu zlatnu iz Helsinkija, gdje je postao europski prvak na 50 metara delfin. Uza sva sportska odličja, mi bismo mu dodijelili i nagradu Mr. Nice Guy
O SEBI
U životu se držim one: Nikad ne gledaj unatrag, osim ako je to put kojim želiš ići. Kao pravi horoskopski Jarac, postavljam si visoke ciljeve i pravi mi je izazov ispunjavati ih. Iskren sam i komunikativan, a te su mi vrline uvijek pomagale u ostvarivanju zacrtanih ciljeva. Iskren sam prema drugima, ali i prema sebi.
O RADNIM OBVEZAMA
Dan mi je podijeljen u tri cjeline: jutarnji trening, obveze na fakultetu i večernji trening. Mnogima će se učiniti “too much”, ali sve je moguće kvalitetno odraditi. Ustajem u 6 sati, a dan počinjem bogatim doručkom – živim sam i, priznajem, još nisam uspio prirediti tako dobar doručak kao kad mi ga priprema majka. Trenutačno poslije jutarnjega plivačkog treninga obavim i suhi trening jer su mi nakon bazeni mišići spremni izdržati i sve napore u teretani. Od 11 do 14 sati sam na fakultetu, a uz predavanja tu su i česti sastanci. Poslijepodnevni trening počinjem u 15.30 – što je ujedno i odgovor na pitanje uživam li u studentskom životu kakav gledate u američkim filmovima… Nakon treninga slijedi učenje i rani odlazak na spavanje. I rano u tom slučaju stvarno znači rano.
O VODI
U vodi na dan provedem pet sati. Trening u bazenu mi je najdraži jer radim na tehnici, što je ujedno i najlakši dio treninga – šalim se, naravno. Takav trening uvijek dolazi pri kraju priprema, prije toga moram odraditi puno, puno kilometara u bazenu. Ovdje u Auburnu imam sjajne uvjete, od snimanja treninga u vodi i izvan nje do izvrsnih plivačkih trenera kao što su Richard Quick i Brett Hawke. Treneri me upozoravaju na najslabije točke moje plivačke tehnike, a na meni je da te pogreške ispravim. Primjerice, prije Europskog prvenstva u Rijeci odradio sam ta snimanja i nisu mi bila dovoljna ni dva sata da napravim sve što sam planirao: okreti, startovi, podvodni zaveslaj… samo su neki od detalja kojima posvećujem maksimalnu pozornost.
O TRENINZIMA NA SUHOM (U TERETANI)
Ja sam sprinter i teretana je osobito važna za moje plivanje. Program mi je raznovrstan, radim čak 13-14 vježbi po treningu. Moram paziti da ne pretjeram s utezima jer prelagano dobivam na mišićnoj masi, što se odražava u lošem osjećaju u vodi. U teretani sam barem 3 do 4 puta tjedno i pri izvođenju vježbi maksimalno sam koncentriran – samo tako mogu postići željeni rezultat i izbjeći ozljede. Omiljene su mi vježbe olimpijski nabačaj (koji radim s 80 kg), potisak na klupi (120 kg), zgibovi s 20-30 kg utega i eksplozivni čučnjevi (50 kg). Težina utega varira, naravno, ovisno o razini forme.
O PREHRANI
Prehrani posvećujem doista puno pozornosti. Prehrana je za profesionalnog sportaša od iznimne važnosti, ali ništa manje važna nije ni u životu “običnog” čovjeka. Sve što unosiš u organizam prije će se ili poslije odraziti na tvome tijelu, stoga sam glede prehrane uzeo stvar u svoje ruke i slobodno me možete zvati Golim Kuharom. Volim kuhati, što je dobro jer sam najbolje poznajem svoj organizam i svoje potrebe. Na meniju su mi najčešće slabije pečeni biftek, riba (uglavnom lososov filet), piletina, povrće i voće (kivi, grožđe, lubenica, naranče…). Jedem manje količine hrane, ali češće, i obroci su mi uvijek energetski bogati. Kako živim u Americi, pazim da su namirnice uvijek organski uzgojene.
O VAŽNOSTI OBRAZOVANJA
Još me samo nekoliko mjeseci dijeli od diplome Sveučilišta u Auburnu. Uvijek su me zanimale ekonomija, financije i vanjska politika, stoga sam izabrao poslovni studij s naglaskom na financijama. Tu neću stati, postdiplomski na nekom prestižnom sveučilištu realna je opcija. Obrazovanje mi je vrlo važno i iako izgleda teško uskladiti studij i plivanje, nikada ga se ne bih odrekao.
O ŽIVOTU U HRVATSKOJ I SJEDINJENIM DRŽAVAMA
Posljednjih nekoliko godina živim na relaciji Zagreb – Atlanta. Ovdje mi je dobro, ali uvijek me nešto vuče da se vratim u Zagreb. U Hrvatskoj su mi roditelji, prijatelji… Ali prilagodio sam se životu u Sjedinjenim Državama, svjestan sam da ovdje imam puno bolje uvjete. S druge strane, svjestan sam i nedostataka, a i draže mi je biti u Hrvatskoj. Ako me pitate za konkretan razlog, ne znam, jednostavno tako osjećam.
O HRVATSKOM PLIVANJU
Posljednjih je nekoliko godina napredak očigledan. Imamo vrlo talentiranu ekipu, a drago mi je što sam i ja dio te lijepe priče. Imamo i individualno dobre rezultate i – usprkos ne baš sjajnim uvjetima – hrvatsko plivanje postiže sve zapaženije rezultate u svjetskim okvirima. Uostalom, Rijeka i EP najbolji su dokaz toga.
O SLOBODNOM VREMENU
Nemam baš previše slobodnog vremena, ali nije baš da se ne znam zabaviti, bilo s kolegama s faksa bilo s onima iz bazena. Velik sam obožavatelj tehnologije, a moja se ovisnost zove PlayStation 3, najviše slobodnog vremena provodim igrajući igrice. Ne mogu si pomoći, znam da postoje i bolji načini zabave, ali kada krenem – ne stajem!
O OPUŠTANJU TIJEKOM PRAZNIKA
Ono što su praznici ostalim studentima, meni, na žalost, nisu. Primjerice, semestar je bio pri kraju, ali tijekom praznika mene su čekala tri velika natjecanja i obveze koje sam morao ispuniti. Ali meni je svejedno uspjelo organizirati nekoliko slobodnih dana prije Nove godine – rekao sam “ne” svim obvezama jer sam te dane želio provesti u miru, s obitelji i prijateljima. I ja moram katkad stati na loptu…
O POVRATKU U FORMU NAKON PAUZE
To je sportašima najveći problem. Sve ovisi o tome koliko vremena niste trenirali, ali proces je u svakom slučaju mukotrpan i dugotrajan. Savjetujem čitateljima isto što i sebi: Nemojte odustati! Najbolji način da prevladate pauzu jest da uvijek budete aktivni, da se ne opuštate previše. Igrajte košarku, trčite, radite bilo što, samo nemojte ostati sjediti u naslonjaču.
Više pročitajte u tiskanom izdanju, veljača 2009., na 32. stranici!
