Iz perspektive američkih proizvođača automobila 2008. i početak 2009. godine nalik su na ružan san u kojem im prijete udruženi vampiri, vukodlaci i ostale fiktivne zavjeri. Samo u prosincu Chrysleru je na domaćem terenu prodaja pala pedeset posto, a poznato je da su menadžeri najvećih kompanija više u Washingtonu pred vratima državnih institucija nego u uredima svojih tvrtki. Treba osigurati pozajmice i sredstva za operativno poslovanje, a u Detroitu više dolara ima kakva mala trgovina mješovitom robom nego Chrysler, Ford i General Motors zajedno. Došla su teška vremena, autoindustrija je kolateralna žrtva globalne financijske krize, koja je, vidi vraga, američki produkt s još uvijek nezausta vljivim efektom lavine. Kotrlja se ona i na šim cestama, prodaja rabljenih automobila prepolovila se, pada zanimanje i za nova vozila.
BOJNA KOLA
Jeep je jedan iz kategorije najugroženijih, a od svih možda i najmanje zaslužuje navedeni status. Kada su drugi eksperimentirali, ta je tvrtka ostala vjerna konceptu punokrvnih terenskih automobila, a u novije vrijeme i pomodnih SUV-ova. I dok je prije petnaestak godina prosječni Jeep bio pouzdan i trajan poput zaručnika multimilijunaša ili prištavog dečka Vlatke Pokos, danas se i to promijenilo. Nabolje, naravno. Wrangler, Cherokee i Grand Cherokee vrlo su dobra alternacija bilo kojem europskom ili japanskom SUV-u. Jeepova produktna ofenziva donijela nam je i neka nova imena. Jedno je od njih i ponosni Patriot, posljednja linija obrane na neizglednom bojištu. Sreća je tek što su i suparnici u tom sukobu također iscrpljeni padom prodaje, pa pobjednika i nema. Kako je krenulo, uskoro će se u ratu proizvođača pucati praćkama i nabacivati kamenjem jer je sva bojna municija potrošena.
DOMOVINE SIN
U Chryslerovu marketingu – a Jeep je dio toga koncerna – očigledno su, nazvavši auto Patriot, željeli probuditi uspavani nacionalni ponos. Još da su uz njega zapakirali američku zastavu i priložili CD s rodoljubnim budnicama, učinak bi bio potpun. Na nosaču zvuka jamačno ne bi bilo mjesta za narodnjački klasik Prokleta je Amerika u izvedbi stanovitog Džeja Ramadanovskog. Kad smo već kod samozvanog umjetnika i njegova zavijajućega glasa što podsjeća na sirenu za opću opasnost ili ranjenog medu, zvučna kulisa Patriota jedina je primjedba tom crossoveru ili kompaktnom SUV-u. Naime, da je izolacija motora malo deblja, rubrika s minusima bila bi gotovo prazna – što bi bio zanimljiv kuriozitet, osobito poznavajući američke automobile i nimalo glamurozno podrijetlo Patriota. Novi je Jeep nastao na platformi Dodge Calibera, a on je sve samo ne uzoran model. Bastard kompakta, monovolumena i koječega drugoga u Europi se nije proslavio. Kako i bi, kad su svi golfovi, focusi i civici ovoga svijeta u komparaciji s njim svemirski brodovi. U Jeepu su, dakle, posudili podvozje i elektroniku nesretnog Calibera i napravili pravo malo čudo jer Patroit je uistinu dobar i koristan automobil. I dok predložak skuplja prašinu u prodajnim salonima (barem na Starom kontinentu) i izaziva ciklične glavobolje Dodgeovih šefova, koje ne mogu izliječiti ni najsnažnije terapije aspirinima, njegov najbliži rođak zaslužuje tople preporuke. Više od toga, on je jedan od rijetkih proizvoda starog Uncle Sama s pedigreom, stavom, snagom i, danas možda i najvažnijim, korektnom cijenom.
HIT THE ROAD, SAM
Patroit je mnogo konkretniji od proskribiranoga Calibera, na cesti je direktniji i živahno komunicira s vozačem. Da se razumijemo, taj dvosmjerni odnos čovjeka i stroja kudikamo je sofisticiraniji i nježniji nego, na primjer, interakcija Gotovčevih (manekenke i poduzetnika). Nema tu teških riječi, za upravljačem Jeepa je ugodno – u udobnim sjedalima ne umara se ni ostatak posade. U svakom ćete trenutku preko direktnog upravljača biti upoznati s dinamičkim mogućnostima automobila, mogućim podupravljanjima ili drugim nestašnostima. S Patroitom doista nema problema, elektronski kontrolirani pogon na sva četiri kotača koristan je u kišnim i snježnim uvjetima, ovjes je ugodan kompromis komfora i potrebe za kompetitivnim voznim osobinama. Budući da je crossover, a ne rasni terenac, promislite prije nego što ga natjerate na neki proplanak. Ako vam je baš toliko do forsiranja uzvisina, lijepo gojzerice na noge, štap u ruku, pa na planinu. Američkog prijatelja ostavite u podnožju ili kupite Wrangler, koji može čak i tamo gdje koze i magarci neće. Sve prohtjeve vozača (osim lude sportske vožnje) ispunjava solidan Volkswagenov dvolitreni turbodizelaš sa 140 KS i dovoljno okretnog momenta za izvoz. Da je još barem malo tiši...
NJEGA LEGA
Interijer gotovo svakog američkog vozila podsjeća na franšizu Turbolimača ili neke druge prodavaonice igračaka. Plastike i žaruljica koliko hoćete, na idejama koje njeguju Jeepovim bi dizajnerima pozavidjeli i tvorci Lega ili nekih drugih dječjih zanimacija. Šalu na stranu, unutrašnjost je samo nastavak viđenog izvana. Prevladava fascinacija kockama i kružnicama, dominira jednostavnost. Prosudba o estetskom dojmu ipak je subjektivna, pa vam nećemo nametati zaključke. Važno je, međutim, znati – Jeepova je filozofija prilagođena muškom svijetu. Robusnost limenih oblika sugerira moć. Pa ako već nemate marljivo isklesane mišiće na rukama i nogama, ako vam je trbušni zid želatinozan kao vodeni krevet, s Patroitom ćete dobiti malo toliko potrebne grubosti.
Uglavnom, testirani Jeep ugodno je iznenađenje, crossover koji se ne mora sramiti svojih “kaubojskih” korijena. Američka se autoindustrija izgleda napokon budi. Doduše, vjerojatno prekasno, velika trojka iz Detroita već je dužna više nego sve države srednje i jugoistočne Europe zajedno. Mnogo je to, mnogo...
Više pročitajte u tiskanom izdanju, veljača 2009., na 66. stranici!
