Ako vas od kolega na poslu dijeli samo minijaturna pregrada, a sanjate kako ćete jednog dana postati ponosni “vlasnik” kakvih dvadesetak kvadrata skrivenih na kraju dugačkog hodnika – sorry, nemate sreće. I to nema veze s vašom predanošću poslu i stručnim znanjem. Privatni uredi sve više postaju prošlost, a zamjenjuju ih otvoreni ure di, “sobe za timski rad” i zajedničke prostorije.
Možda već i radite u jednom takvom. Ako vam je manje od 35 godina, velika je vjerojatnost da nemate ni prozor koji možete nazvati svojim, a vaš je stol na takvom mjestu da možete čuti svaku riječ barem još troje kolega.
Uredski prostor diljem svijeta smanjio se na devet četvornih metara po zaposleniku, dok je 1994. bio velik 14 kvadrata. Jeftinije je nabiti nas sve u jednu prostoriju nego svakome dati njegova četiri zida. Današnji uredi otvorenog tipa nisu samo rezultat modularnog namještaja i uniseks-toaleta nego su i znak nove vrste uredske dinamike koja zahtijeva voditelja koji je fleksibilan, brz na nogama i sposoban brzo reagirati na promjene.
Aidan i Brenda Hard arhitekti su unutarnjeg uređenja i stručnjaci za otvorene urede. Oboje su prestrukturirali urede mnogih tvrtki. Njihovo je iskustvo pokazalo promjenu trenda iz “ured/pregrade/” u okruženje koje mu su ključne riječi “površina/komunikacija”. Prema Brendi, komunikacija u uredu prešla je iz sobe za sastanke u “poluformalni salon”.
“Dok je prije kraljevao privatni prostor, danas je na tronu polujavni prostor”, kaže Brenda. “Povećao se broj salona, kafića, ‘mjesta za stanku’ i satelitskih soba za sastanke kako bi bile dostupnije zaposlenicima.”
Današnji dizajn interijerera, tvrdi ona, prihvatio je niz utjecaja kojima je cilj efikasno povezati prave ljude. Timski igrač koji je dostupan u svakom trenutku postat će, prije ili poslije, sudionik nekoga velikog projekta.
Spremnost da iskoristite prednosti i prilike koje nudi otvoreni ured zahtijeva popriličnu dozu energije. To znači da svaki dan morate biti kreativni, raditi 120 posto, brzo razmišlja ti i stalno tražiti područja u kojima ćete moći pridonijeti cjelokupnom funkcioniranju tvrtke.
NAUČITE PRAVILA
Najveća prednost otvorenog ureda, kao i najveća mana, jest to što ste uvijek na dohvatu, na vjetrometini. Vaše kolege mogu vidjeti sve što radite – a može i šef. Hart kaže da neke tvrtke zahtijevaju da višepozicionirani sjede tik do svojih zaposlenika, a ne na višim katovima. Stoga morate biti oprezni kako ćete se pokazati.
Elsabe Manning, trenerica menadžera, kaže da ljudi nikada nisu učili kako se ponašati u otvorenom uredu. “Problem je u tome što češće povisujemo glas umjesto da ga stišamo, a svi se koriste tuđim telefonima i računalima bez pitanja.” Povrh toga, kolege često ignoriraju osobni prostor drugih tako da se jednostavno odšeću do nekoga i počnu čavrljati – zanemarujući činjenicu da je kolega preko glave u poslu i da nema vremena.
“S druge strane”, kaže E. Manning, “otvoreni uredi olakšavaju komunikaciju i povezivanje ljudi.” Šefovi mogu kontrolirati učinkovitost svojih zaposlenika tako da doslovno promatraju koliko su efikasni, kako se slažu s drugima i kako rješavaju probleme. A vi možete iskoristiti tu činjenicu kako biste pravim ljudima dali do znanja za što ste sve sposobni. Otvoreni ured savršeno je mjesto za reklamiranje vaših talenata, smirenog ponašanja kad su svi pod stresom i pritiskom, kao i vaše sposobnosti da se uklopite u svaku “zajednicu”.
ORGANIZIRAJTE SVOJ PROSTOR
Jednako kao što vas nitko ne može čuti dok urlate u svemiru, tako u otvorenom uredu nitko ne može skriti smrdljiv zadah, loše manire, zgužvanu odjeću, masne mrlje na stolu ili brda nespretno razbacanih papira. Ljudi gledaju.
Savjetnica za imidž Lianne Smuts objašnjava kako je izgled radnog okruženja produžetak vlastitog imidža. “Kad napustite svoj stol, kolege vas i dalje moraju percipirati kao dragu, organiziranu i profesionalnu osobu”, kaže ona.
Nekoliko je jasnih indikatora koji mogu štetiti vašem radnom imidžu. Smeće koje leži pokraj kante i po vašem stolu, prljave šalice i drugo razbacano posuđe na kojem raste treća generacija egzotičnih gljivica, registratori po podu i neumjesni screensaveri upozoravaju vaše kolege i šefove da se drže dalje od vas. “Neorganizirano, zbrkano radno mjesto odat će dojam da niste kompetentni i da vas se ne može kontrolirati”, kaže ona. “Vrlo je važno da dijeljenje radnog prostora s vama drugima bude užitak.”
Psiholog David Munz nedavno je rekao: “Znam menadžere koji ne žele promaknuti zaposlenika zbog njegova osjećaja za (ne)red. Bez obzira na to kakav je, ako vide da je netko neuredan, nije dobar za napredovanje.”
Smuts nudi neke jednostavne savjete kako iskoristiti činjenicu da su ljudi vrlo svjesni jedni drugih u otvorenom uredu. Predlaže da jako dobro pazite na ono što govorite (ono što govorite čuje više ljudi nego što mislite), ispuhujete nos u garderobi i izbjegavate jelo iz šu štava pakiranja. Zapravo predlaže da izbjegavate bilo kakvo jelo na radnome mjestu jer i mi ris hrane može iritirati kolege u vašoj blizini.
Otvoreni uredi nisu za svakoga. The Wall Street Journal objavio je članak koji je ilustrirao tamnu stranu zajedničkog života na poslu. Jedan se menadžer žalio na buku koju su izazivala trojica oko njega koji su stalno imali uključen zvučnik na telefonu dok je on pokušavao raditi. “Dobijete stereofonični efekt kad čujete uživo nečiji glas, a zatim čujete glas kako izlazi iz nekoga drugog zvučnika dva ili tri stola od vas.” Neki su zaposlenici u potrazi za tišinom prekoračili granicu uljudnosti i kolege gađali raznim stvarčicama ili su vikali brbljivcima da začepe. Tvrtke su reagirale tako da su počele postavljati veće pregrade oko stolova. Zapravo, visina pregrada prije nekoliko je godina diljem Amerike porasla od prosječnih 106 cm na 158 cm.
Ali, onima koji se žele vratiti u stare dane privatnih ureda, želja se najvjerojatnije neće ispuniti tako brzo. Čak i najveći kritičari otvorenih ureda posustaju nakon nekog vremena i prihvaćaju tu filozofiju. Bolja produktivnost i komunikacija čine svoje…
Više pročitajte u tiskanom izdanju, listopad 2008., na 52. stranici!
ZAJEDNO SMO SKUPA
