JENS LEHMANN (Njemačka)
Na Svjetskom prvenstvu 2006. godine 38-godišnji njemački vratar obranama je domaću repku iz autsajdera pretvorio u kandidata za naslov i na kraju s njome osvojio odlično treće mjesto. Osim toga, Lehmann je posljednjih pet godina neizostavan dio razigrane (i vrlo uspješne) družine s Highburyja/Emiratesa – Arsenala.
MH: Iako vam je 38 godina, još ste vrlo po kre tni i brzi. Osjećate li već pomalo svoje godine?
JL: Čudno, ali ne. Mislim da se čovjek uspori tek kad prestane trenirati. Ali, ako cijelo vrijeme redovito trenirate, možete usporiti starenje. Osim toga, pomažu mi i kompresijske čarape. Te vrlo uske i dugačke stvarčice stvarno čine čuda – osobito kad je riječ o izbjegavanju hlađenja mišića, ubrzavanju regeneracije i mnogim drugim stvarima.
MH: Što još poduzimate kako biste ostali zdravi i u formi?
JL: Stretching. Za mene je to formula kako ostati fleksibilan i spretan. Zato volim i jogu. Zahvaljujući njoj mogu popraviti fleksibilnost i opustiti se istodobno. Samo me nemojte, molim vas, pitati kako se koja poza zove. Nemam pojma.
MH: Kako trenirate skočnost?
JL: Često treniram u prsluku s utezima i upotrebljavam gumene trake za otpor i skokove. Njima treniram manjim intenzitetom, ali uz veći otpor.
MH: U čemu je tajna vašeg uspjeha i trajanja u nogometu?
JL: Kad mi je bila 21 godina, teško sam se ozlijedio. Liječnici su mi rekli da moram raditi treninge snage cijeloga života kako bih kompenzirao tu ozljedu – to mi je bila odlična lekcija. Naučio sam da se moram tjerati uvijek korak više, korak dalje. Živjeti na staroj slavi najveća je pogreška koju možete napraviti. Iz pogrešaka i poraza morate izaći još snažniji nego prije. Igrači koji to ne shvaćaju nikada neće biti uspješni.
PHILIPPE SENDEROS (Švicarska)
Prije šest godina stasiti je stoper odveo švicarsku U17 reprezentaciju do naslova prvaka Europe. Četiri godine poslije 23-godišnji Senderos bio je izabran za švicarskog igrača godine. Danas ga smatraju “desnom nogom”, jednim od najkorisnijih i najpouzdanijih “oružja” londonskog Arsenala.
MH: Navijači Arsenala zovu vas The Wall (zid). Kako ste stekli takvu reputaciju?
PS: Teško me je oboriti. U teretani se posebno trudim raditi snagu gornjeg dijela tijela kako bih izbjegao rušenje i kako bih lakše zagradio loptu od protivnika.
MH: Što je još sve potrebno za uspjeh na terenu?
PS: Mentalna snaga. Ona je iznimno važna. Kao i u svakom sportu, i u nogometu morate biti jači od protivnika u svim segmentima. Igrači koji sumnjaju u sebe ne mogu pobijediti. To je pitanje samopouzdanja. Osoba koja ima puno povjerenje u sebe opuštenija je, ima bolju kontrolu i slobodnije se kreće.
MH: Što je sve važno za oduzimanje lopte protivniku?
PS: Najvažnije je da imate najbolju startnu poziciju, čak i kad je lopta još u zraku. Bez toga nemate nikakve šanse. Osim toga, važno je poznavati protivnika i predvidjeti kako će reagirati. Morate se znati postaviti u njegovu putanju i tada jednostavno biti čvrsti.
MH: Kad ste već spomenuli gornji dio tijela, na Svjetskom prvenstvu 2006. iskočilo vam je rame i morali ste pauzirati neko vrijeme. Jeste li sad ponovno “onaj stari”?
PS: Žestoko sam radio na oporavku i danas još puno treniram – ramena i posebno mišiće rotatore ramena – kako mi se ne bi ponovila ta ozljeda. Osim toga, dobro se istegnem prije svakog susreta. Uvijek svima savjetujem da ostanu aktivni, čak i ako su taj tren ozlijeđeni. Jednostavno morate nastaviti trenirati, pa i ozlijeđeni dio kako biste ga ojačali i problem stavili pod kontrolu.
MH: Na Svjetskom prvenstvu Švicarska je došla do osmine finala. Što očekujete od EP-a kojem ste domaćin?
PS: Svi su u Švicarskoj jako uzbuđeni zbog prvenstva. Već smo se u Njemačkoj hrabro borili, pa sad, kad ćemo igrati pred svojim navijačima, imam još više vjere u svoju momčad. Vidjet ćemo…
TOMAS ROSICKY (Češka)
Ofenzivni veznjak londonskog Arsenala dolazi iz sportske obitelji otac mu je također bio profesionalni nogometaš, a majka je igrala stolni tenis. Ovaj 27-godišnjak s nadimkom Mali Mozart kapetan je nogometne reprezentacije Češke.
MH: Što vježbate za povećanje brzine?
TR Od malih nogu često preskačem uže. Jednostavna vježba, treba vam samo jedan komad opreme, a sjajan je trening za noge. Plus, ne samo da je dobra za srce nego njome trenirate i ostatak tijela.
MH: Što nogometaša čini boljim?
TR Najviše od svega volja. Kao prvo i osnovno, potrebna je želja da postanete bolji. Ali ipak ne smijete zaboraviti jedno – bezgranična je volja dobra stvar, ali morate se i dobro zabavljati radeći to što radite.
MH: Niste baš najsnažniji i najviši igrač. Kako nadoknađujete te fizičke nedostatke?
TR Na svu sreću, nisam jedini. Puno je uspje šnih nogometaša koji nemaju robusna tijela. Uspješan sam zato što se ne bojim duela s igra čima koji su dvaput veći i snažniji od mene. A to morate pokazati u svakom duelu. Od tog trenutka nadalje više nema fizičke nadmoći.
MH: Postoji li razlika između igranja za klub i za reprezentaciju?
TR Osjećaj je sasvim drukčiji. Kad igrate za svoju zemlju, osjećaj je doista poseban – mno go rjeđe igramo za reprezentaciju i možda smo samo dva mjeseca zajedno. A i ponos je oso bi to izražen kad igrate za domovinu. No, u osnovi se ponosim i time što igram u Londonu. Pravo mi je zadovoljstvo igrati za momčad koja igra brz i izravan nogomet – to je ono što sam odu vijek želio. Taj Arsenalov stil igre s jednim dodi rom kao stvoren je za mene.
MH: Koliko daleko može Češka na Europskom prvenstvu?
TR Naš je prvi cilj proći skupinu. A onda može mo daleko. Na posljednjem je Europskom prvenstvu pobijedila Grčka. Ako su mogli oni, onda zasigurno možemo i mi.
Više pročitajte u tiskanom izdanju, lipanj 2008., na 83. stranici!
Pun pogodak
