Zamislite da vam u goste dođe prijatelj iz Kambodže. Pijuckate aperitiv čekajući ručak. Čavrljate. No gost se nakon nekog vremena počne vrpoljiti i upitno pogledavati prema kauču na kojem dremucka vaš Fifi. Svih mu Crvenih Khmera iz njegove familije, pa koliko će se dugo čekati taj ručak ako je glavno jelo u zemlji snova umjesto u loncu. Bljak, s gnušanjem odbacujete i samu pomisao na takav scenarij. No, budimo iskreni, poziv na ručak na kojem bi se krkala, primjerice, janjetina ili srneći ragu s okruglicama od kruha ne bi izazvao takav zazor i gađenje, i doista bi rijetkoj zvjerki palo na pamet da, primjerice, jede jaganjca Božjeg ili Bambijevu mamu (vjerojatno se taj komentar i ne bi čuo zbog straha od “dijagnosticiranja” čudaštva). Onima koji su upravo zaustili: “Ti divljaci u prašumi svašta žderu”, preporučujemo da bolje bace pogled na apostrofirane zemlje – i mnoge koje pripadaju tzv. razvijenom zapadu diče se “egzotičnim” jelima...
Balut
Ni patke, ni pačja jaja, nego – embriji. Na Filipinima ih prodaju uz prometnice, za grickanje. Jaja, u kojima je gotovo potpuno oblikovan zametak, kuhaju se, sole i papre te jedu u cijelosti. Kao i za većinu odvratne hrane, i za ove se tvrdokuhane zametke vjeruje da imaju afrodizijačka svojstva. Imamo li na umu domaću raspravu o početku života, možemo reći da su pačji embriji živi skuhani. A opet, kad se sjetimo da se u zapadnom svijetu vrhunskom delicijom smatra jastog, koji u vruću vodu također dospijeva živ i živahan...
Fugu
Definitivno najrizičnija moguća delicija – ako nije pripremljena strogo po PS-u, pobit će sudionike blagovanja. Smrt je spora i vrlo, vrlo bolna. Užas počinje kad otrov (koji se nalazi u ribinoj koži i unutarnjim organima) paralizira mišiće nesretnoga gurmana. Kako ostaje pri punoj svijesti, ima i više nego dovoljno vremena proklinjati dan kad je poželio jesti fugu te kuharovu ženu koja je večer prije upravo toga dana imala glavobolju pa je majstor došao nadrkan na posao. I sve tako dok se napokon ne uguši.
Iako su Japanci i te kako svjesni rizika, svake godine pojedu 10.000 tona tih otrovnih riba. Očito su skloni i financijskom mazohizmu – porcija fugua u finijem restoranu košta 100 do 200 dolara. (Dio novca zasigurno ide u zakladu za školovanje kuhara – mora imati posebnu licenciju – te fond za fuguom zavijene u crno članove obitelji...)
H’karl
Ne znam što bi moj tata, koji s gađenjem kulen opisuje kao “gnjilo meso”, rekao za ovu delikatesu koja korijene vuče još iz vikinškog doba (ako se možda pitate kako se izgovara njeno ime, to je nešto kao hau-kurl). Riječ je doslovno o trulom mesu morskog psa.
Za razumijevanje pripreme h’karla važno je znati da morski psi nemaju urinarni trakt pa urin izlučuju kroz kožu. Da bi krv i kožu morskog psa očistili od urina, Islanđani komade očišćenoga morskog psa zakapaju u pijesak te ostavljaju u njemu osam tjedana. Za to vrijeme psina dobije debelu smeđu koru, koja se nakon iskapanja odreže, otkrivajući jestivo bijelo meso. U novije se vrijeme meso morskog psa stavlja u velike bačve i prelijeva rasolom te ostavlja na otvorenom još osam tjedana.
H’karl najčešće se poslužuje na tradicionalnim festivalima, a zalijeva se jakim islandskim pićem zvanim brennevin. Navodno se i treba dobro opiti da se uspije zanemariti smrad koji se širi oko te delicije, a koji preživjeli svjedoci uspoređuju sa zaštopanim javnim zahodom usred ljeta u tropskim krajevima.
Kambodžanski kavijar
Zvuči kao oksimoron – u jednoj sintagmi stisnuli su se sinonimi za tešku sirotinju i obijesne bogataše. Nakon objašnjenja da je riječ o prženim tarantulama, odmah postaje jasno da će se teško zateći, primjerice, ruske oligarhe kako ih grickaju. To je doista kavijar za sirotinju – tarantule su jeftine, a priprema vrlo jednostavna. Treba ih samo posoliti i popapriti te hrskavo ispržiti u ulju koje je prije toga zamirisano neoljuštenim češnjem češnjaka.
Kobrino srce
I ljudi koji ne podnose zmije moraju se sažaliti nad opisom ugostiteljske prakse u Indoneziji, južnoj Kini i Vijetnamu. Živa se kobra prezentira gostu. Onda joj se otfikari glava, napravi se prorez i izvadi zmijsko srce – koje katkad još tuče. Poslužuje se sirovo, uz rundu zmijske krvi, ili se pak ubaci u čašicu rižina vina. Osta tak krvi zatim se iscijedi iz zmije (naravno, za piće), a meso se priprema za jelo.
Majmunski mozak
U Kini, južnoj Aziji i nekim dijelovima Afrike doista je šugavo biti majmun, i to zbog vjerovanja da majmunski mozak liječi impotenciju. Iako se mozak najčešće jede sirov, konzumacija na sreću ipak ne uključuje živog majmuna. No ne možemo zaboraviti stravične priče o tome kako su majmuni vezani ispod stola s prorezom za vrh njihove glave, koji se odreže dok oni bespomoćno vrište te se mozak žlicom vadi iz lubanje...
Žive hobotnice
U Južnoj Koreji pojam svježe hrane dobiva novu dimenziju: tamo žive hobotničice umaču u ulje ili ljuti umak i jedu. To ne ide samo tako – maleni glavonošci nastoje ostati živi žestoko se kracima hvatajući za lice, jezik i grlo osobe koja ih nastoji požderati. Možemo samo zamisliti prizor... Ili se sjetiti onog iz filma “Old boy”... Neki skraćuju proceduru tako da jedu samo krake. Nakon što se odrežu, kraci se još satima uvijaju i migolje, ali uporni ih žderači hvataju jedan po jedan. Štapićima...
Kitfo
Riječ je o sushiju na etiopski način: meso se reže s krave i odmah jede, sitno nasjeckano i pomiješano s krvlju. Ovaj se krvavo jednostavan specijalitet najčešće jede na vjenčanjima.
Živjeli mladenci!
Više pročitajte u tiskanom izdanju, svibanj 2008., na 82. stranici!
