Gledati Padmu Lakshmi kako se priprema za snimanje jest kao da pratite pripravu specijaliteta kuće nekoga vrhunskog restorana. Mnogo ruku užurbano radi, svaka obavlja nezamislivo malenu zadaću, no s iznimnom preciznošću. Kao što bi, primjerice, davale poseban kolorit tanjurima stavljajući mikrokoličine zelenog povrća na brda bjelančevina, savršeno odabranom nijansom smeđe poput cimeta boje njezina leđa, niz koja se slijevaju slapovi valovite crne kose. U stvaranju te slike koju će ovjekovječiti fotoaparat sudjelovalo je ni manje ni više nego 13 ljudi koji su odjenuli, našminkali i počešljali ovu divu s pregačom i kuhačom.
Stojim sa strane kao POKISAO i gle dam tu gungulu u fotostudiju u Greenwich Villageu. Padma zabacuje glavu i preko rame na mi upućuje vruć pogled koji mi para utro bu poput noža pa se osjećam još blesavije. Usne joj se razvlače u vragolast osmijeh: “Da barem toliko pomoćnika imam u kuhinji – zaposlila bih ih da mi lagano miješaju salate da budu rahlije.” Hm, ako Padma doista traži nekoga tko će joj rahliti rikulu, siguran sam da ćemo se nekako dogovoriti... Uostalom, ona bi mogla biti jedan od najboljih ulova novog tisućljeća. Padma govori pet jezika, a živjela je i radila u više zemalja no što ih većina ljudi može pokazati na karti. Autorica je nagradom ovjenčane kuharice te ima jedan od najpopularnijih kuharskih showova na kabelskoj televiziji (Top Chef). Usput budi rečeno, bivši joj je suprug jedan od najvećih pisaca 20. stoljeća. Njezin je kvo cijent inteligencije 15 jedinica viši od prosje čnog, a za tri je otkucaja srca ljepša od super modela, zahvaljujući mekoj koži boje cappuccina, tamnim očima i savršenim oblinama.
Čini se da takva žena ima sve, no jedno joj je oduvijek nedostajalo – muškarac koji će pre ma njoj dobro postupati – u kuhinji. “Nijedan mi frajer nikad nije ništa skuhao”, kaže snuždeno poput malene djevojčice koja je iz gu bila psića. “Stvarno ne znam zašto...”, dodaje.
Pa, nagađam, možda su proradili muški kompleksi zbog njezine iznimne sposobnosti baratanja kuhačom i kombiniranja začina iz svih dijelova kugle zemaljske ili zbog emisije Top Chef zahvaljujući kojoj su njezinim zaštitnim znakom postale riječi “Molim vas, uzmite svoje noževe i nosite se odavde” kojima otpravlja potučene natjecatelje, među kojima ima i vrlo sposobnih kuhara – kad nekome tako odreže, riječ kastracija doista dobiva novo značenje...
No, nema veze. Važno je to što je u svojoj potrazi za muškim bićem koje će joj (napokon) kuhati Padma pružila nadu svakome muškarcu koji je ikad sanjao o tome da izlazi s nekim izvan svoje kategorije. Put do srca ove žene – možda do srca svake žene – vodi kroz crvenu senzualnu zonu poznatu kao kuhinja.
Dakle, sad imam misiju – koju spremno prihvaćam za dobrobit svekolikog čovječanstva: otkriti čime treba hraniti egzotično biće kakvo je Padma. To je pothvat što ga vrijedi poduzeti zbog žene koja je većinu života provela prepuštajući se svojoj gladi za putovanjima i dobrom jelu. Da bih vam približio oboje, predstavljam je u obliku banketa: Padma, život u 4 jela. Vaš će tek sa svakim biti sve veći...
PRVO JELO
Smrdljivi curry i litra mlijeka
Padma je rođena u Indiji, no kad su joj bile samo četiri godine, s majkom se preselila u New York. Stoga njezine najranije dane obilježavaju suprotnosti: stančića gdje je, osamljena, živjela sa samohranom majkom te gungula prenatrpanoga kućanstva u gradu Chennai (nekad Madras), u kojemu je u svakom trenutku bilo najmanje tucet članova obitelji.
“Sve su se aktivnosti odvijale u kuhinji”, opisuje Padma. “Ondje su se donosile sve odluke i otkrivale sve obiteljske tajne.” Upravo je u toj kuhinji – gdje su mirisi i okusi hrane bili začin svakog obiteljskog skupa – Padma zavoljela hranu. Njezina nova kuharica, Tangy Tart Hot & Sweet, temelji se na sjećanjima na trenutke tada provedene u kuhinji: od cvjetače pirjane s anisom do hrskavog čipsa od pita kruščića posutih sumacom.
“Laganim začinjanjem moguće je pripremiti vrlo jednostavna jela upečatljiva okusa”, opisuje prisjećajući se djetinjstva, “i vaše će kuhanje biti profinjeno i delikatno, a ne pompozno pretrpano začinima.”
No kad se vratila u New York, hrana iz njezine domovine u sivoj je okolini imala previše boja i okusa. Među američkim je kolegama bila poznata kao egzotična djevojka koja za užinu u školu nosi neka čudna jela.
“Kad sam bila mlada, biti iz Indije nije bilo nimalo cool”, prisjeća se. “Dok su ostali jeli sendviče s kikiriki-maslacem na kojima je bila uklonjena korica, ja bih u školu donijela jako začinjen curry i komentari su bili otprilike: ‘Bljak, to je odvratno!’ Djeca znaju biti okrutna.”
Kao da u školi nije bilo dovoljno blamiranje “smrdljivim curryjem”, Padma je bila “neprilagođena” i zato što je dolazila iz strogo vegetarijanskoga kućanstva. Tek je u sedmom razredu prvi put kušala meso.
“Da bih dobivala dovoljno bjelančevina, majka me tjerala da pijem osam čaša mlijeka na dan”, prisjeća se. “Dan-danas jedna mi je od omiljenih stvari čaša mlijeka u ponoć.”
DRUGO JELO
Abecedna krem-juha
“Kad mi je bilo devet godina, već sam naveliko rezuckala po kuhinji”, opisuje kao je razumljivo samo po sebi u nižim razredima osnovne škole raditi julienne od povrća. “Mama je radila i istodobno išla na doškolovanje, a ja sam postala njezin kuharski pomoćnik.”
U tinejdžerskoj se dobi s majkom preselila u blizinu Los Angelesa. Ondje je, pod utjecajem hispanskih kuhinja, razvila ono što naziva “mcgyverski način kuhanja”.
“Nakon dolaska iz škole katkad bih pripremila enchilade s grahom i sirom te ih stavila u pećnicu kako bi majku dočekalo toplo jelo kad se vrati s posla. Osjećala sam se kao da smo mama i ja same protiv ostatka svijeta. Ona je teško radila za sve što sam imala.”
Padma je tu radnu etiku prenijela u kuhinju. “Počela sam mućkati gotove juhe iz limenki. Pomiješala bih krem-juhu od krumpira i juhu s tjesteninom u obliku slova te mješavini dodala jalapeño papričice narezane na kockice i nasjeckane listiće svježeg peršina. Da nije bilo tjestenine-abecede, ljudi bi mislili da je to domaća juha.”
Možda upravo zbog tako skromnog početka – u jednoj ruci limenka Campbell’sove juhe, a u drugoj žlica – Padma samu sebe ne shvaća previše ozbiljno, osobito u kuhinji. “Moj je stil kuhanja jednostavno spontan. Kuha se i ustima: kuša se i prema tome dodaju sastojci. Ne treba biti genij za to.”
Više pročitajte u tiskanom izdanju, travanj 2008., na 66. stranici!
