Dvije prijateljice, dva različita svijeta i dva potpuno suprotna braka. U oba je slučaja riječ o ljubavi iz srednjoškolskih dana. (Hm, možda je meni baš tu sve krivo krenulo: prekidom veze koja je počela na maturalcu, a nakon dvije godine on je – pazite, ON! – počeo temu o tome kako će se vratiti iz vojske u isto vrijeme kad ja završim faks pa... Što “pa”?! Pa tek ću završiti faks, život tek počinje… I, da, zbrisala sam!) Obje su potpisale ugovor “u dobru i u zlu” u mladim danima, jedna od njih nedavno, a druga već ima pet godina “staža”. Zanimljivo je kad kao promatrač pratite sve njihove veze i odnose s tipovima dugi niz godina – zamislite se nad činjenicom da nekima “onaj” sjaj u očima ostaje i nakon toliko vremena, a kod nekih se ne sjećate da ste taj sjaj uopće vidjeli. Što je, zapravo, jako žalosna činjenica jer se veza nastavlja, vrijeme prolazi, životi postaju isprazni, a nitko tome ne poklanja pozornost, nikoga više nije briga...
Ljepotica ili zvijer? Pitam se kako uopće održavam prijateljstvo s osobom koja cijeli život razmišlja samo o sebi?! Valjda je teško odbaciti i zaboraviti prijateljicu koju poznaješ od malih nogu. Valjda su takva prijateljstva neprocjenjiva. Ali ako se vratim u prošlost… ona je uvijek bila takva: najljepša u razredu, omiljena u društvu, prvu je zovu na tulume. Svijet se vrtio oko nje. Za nju je bilo osigurano mjesto u visokom društvu, društvu punom sjaja i još punijem love. I udala se za starijeg, ambicioznog intelektualca koji dobro zarađuje. Ostavila je fakultet, rodila dijete i – sjedi doma. A ljepotice, navodno, ne sjede doma! Ondje ih nitko ne vidi, nitko im se ne divi... Tamo je kraljica samo svoje kuhinje, neopranog posuđa i prljavih podova. Koje, zamislite, ona treba čistiti!
Tu je i novi mobitel koji joj on kupuje (da ne spominjem cijenu!) i koji, naravno, ništa ne valja! Sponzoruša i razmaženica! Ne ona sponzoruša koja prima i šuti zbog straha da ne završi na ulici. Ona o tome ne razmišlja. Tu je siguran stav i ponašanje malog djeteta koje radi scene roditeljima kad traži pozornost. Tu je i njezino dijete, koje traži njezinu pozornost, svakoga dana, svake sekunde. Frustracije se gomilaju, želja za izlascima, životom i samodokazivanjem izvan kuće raste. Ona traži, traži, a nema nikoga da joj daje… ljubav, pažnju... u praznoj kući, dok pošten svijet zarađuje za život. Ona traži...
Zločin ili kazna? I pronalazi. Ljubavnika. Da joj podiže ego, govori joj kako je lijepa, da joj pruža sve ono što je izgubila. Totalna praznina! I totalni kaos! Trči u krug kao izgubljena zvijer. Muž, ljubavnik… i ponovno: muž, ljubavnik... A sve što traži mogla bi pronaći i u svom domu, ali ona je uvjerena da toga ondje nema ili se boji uopće suočiti se s onim što ima; problemi koje treba riješiti, razgovori koje treba obaviti…
Priča o ljubavniku. Priča potpuno ista kao ona koju sam slušala godinama prije. O njezinu sadašnjem suprugu. Euforija i oduševljenje jednim bićem. Naravno, zbog pozornosti koju dobiva (kao da je svejedno od koga). Ali, draga, pa sve to već imaš! Pogledaj koliko se sada trudiš! Oko krivog čovjeka! Veza se ne održava sama od sebe. To što pronalaziš sa strane sve su to samo blijede kopije tvoga muža. Obje znamo da zapravo tražiš njega jer ga još voliš. Ali ti kao da ne znaš kud bi sama sa sobom. I taj seks?! Zar će ti usputni seks vratiti snagu? Seks bez ljubavi? Seks ne sa svojom ljubavi?
Usmjeri se na supruga i cijeni to što radi za tebe i dijete, da vam bude bolje, da imate više od života… Dočekaj ga večerom uza svijeće, iznenadi ga nekom sitnicom… Pokaži mu da ti je stalo. I vratit ćeš sve. I njegovu pažnju i ljubav. Ovako, toneš sve dublje. Što si do sada pokazala? Na vjenčanju mrzovoljna, s njegovim prijateljima “ne pronalaziš zajedničke teme” (naravno, u svima njima je greška!), sjediš doma i iz dosade analiziraš svaku jednostavnu i nebitnu stvar. Izluđuješ i njega i sebe, a prenosiš to ludilo i na dijete!
I upravo time gasiš svaku iskru, svaku njegovu želju za tobom… Lijepa si i ne vjeruješ da se njegova žudnja gasi… a gasiš je sama.
Pokaži po čemu si tako posebna i učini nešto – kod kuće!
Više pročitajte u tiskanom izdanju, travanj 2008., na 46. stranici!
